A kako i ne bi bio kada vidimo kako su se dijelila novčana sredstva, igrači mjesecima ne primaju plate, a da nije bilo pomoći Darka Savića vjerovatno ne bi bio ni odigran duel prethodnog kola sa ekipom Čelik Juniora.
Najnovija informacija iz Poreske uprave Republike Srpske da trener crveno-plavih, Irfan Smajlagić na mjesečnom nivou ima platu od skoro 48.000 KM šokirala je mnoge. Što bi se u našem narodu reklo: “mnogo je kume”. Nisam baš siguran da tolika primanja imaju treneri u Ligi šampiona, dok je prosječna plata stratega u Premijer ligi BiH oko 3.000 KM.
Jasno je da Smajlagić nije dobijao ni blizu ovolike sume; sve se “odigravalo” po onom dobro poznatom principu kod nas, “ti meni, ja tebi”. Budžet RK Borac prethodne dvije godine premašivao je cifru od milion KM, dok ubjedljivo najbolja ekipa u BiH, Izviđač, ima skoro trostruko manji budžet i stoji na stabilnim nogama već godinama.
Nema potrebe da se krivci traže u institucijama, jer su one previše dale banjalučkom klubu, mnogo više nego što su dobili svi klubovi u Srpskoj zajedno. Bio je Borac njihov mezimac, ali je novac otišao u džepove pogrešnih ljudi, pogrešnih na mnogo načina.
I sada, kada ga je “gospoda” iz Uprave očerupala do posljednje marke, krenula je “bježanija”, svaljivanje krivice na druge i pilatovsko pranje ruku. Došli su do slijepe ulice, pa su ostavke bile jedino rješenje.
Godinama su legende Borca upozoravale na ovakav scenario, ali su nazivani nekakvim izdajnicima i onima koji samo nanose štetu klubu. Ipak, sada je sve izašlo na vidjelo. Previše je veliki klub Borac da bi se ugasio, mnogo veći od onih koji su mislili da će dovijeka da se okorištavaju, a da ne snose posljedice.
Sada je red da nadležni organi dobro pročešljaju poslovanje kluba posljednjih godina i utvrde kako su se pojedinci “igrali” s njim.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu