Još se Beograd nije bio pošteno ni probudio, a nešto prije devet sati počela je da se širi vijest o pucnjavi u školi, u samom srcu prestonice. Mnogi su pomislili da se radi o “pucnjima upozorenja”, ranjavanju nekog lokalnog dilera koji je operisao oko škole… Međutim, onda su krenule da stižu nezvanične informacije da ima i stradalih, pa da među žrtvama ima i djece, da bi ubrzo bilo otkriveno da se u Beogradu desilo ono što smo mislili da nama nikada ne može da se dogodi, prenosi Blic.
Da se dogodilo ubistvo, masovno ubistvo, masakr. U OŠ “Vladislav Ribnikar”. I da su skoro sve žrtve nedužna djeca. I da je počinilac ni manje ni više nego 13-godišnji dječak, učenik škole, dijete iz ugledne porodice, koji je postao najmlađi masovni ubica na svijetu, a da su većina ubijenih njegovi drugari iz odjeljenja ili vršnjaci koje je veoma dobro poznavao.
Roditelji su tog 3. maja ispratili djecu u školu, neki zbog obaveza čak nisu ni stigli da se pozdrave. Nisu znali da je to posljednji put da vide svoje dijete. Nakon toga, deset porodica je ostalo bez svojih najbližih – roditelji djece koja su pohađala OŠ “Vladislav Ribnikar” više nikada neće vidjeti svoje kćerke i sinove. Djeca koja idu u školu sa Vračara više nikada neće ugledati svoje vršnjake, kao ni njihovog čuvara i heroja – čika Dragana.
Potresne slike drugara ubijenih, ali i desetina hiljada Beograđana koji su narednih dana u tišini prodefilovali pored “Ribnikara”, u suzama i kroz jecaje ostavljali cvijeće, palili svijeće, ispisivali poruke od kojih se srce cijepalo, obišle su region, pa i šire.
– Danas sam u očima ljudi vidio iskren strah za sve nas. Kada sam bio na sahrani svoje kćerke prilazilo mi je puno ljudi, za mnoge od njih uopšte nisam znao ko su. Njima je bilo teško da mi izjave saučešće, a i meni da ga primim sve dok u jednom trenutku nisam počeo da gledam u oči te ljude. Svakome sam se gledajući ga u oči zahvaljivao uz blagi naklon. I onda su i ti ljudi počeli da se osećaju nekako prihvaćenim, kao da se znamo od ranije. Moja sudbina je teška, ali ja ću je nositi i to baš onako kako me je Sofija, kako joj i ime kaže, mudro naučila tome – rekao je Slobodan Negić, otac jedne od ubijenih djevojčica.
Dva mjeseca kasnije, tuga i očaj su i dalje u vazduhu. I nevjerica. I mnogo pitanja bez odgovora.
O dječaku ubici
U stravičnom zločinu koji je počinjen 3. maja trinaestogodišnji dječak je usmrtio 10 osoba i ranio još šest. Na licu mjesta je stradalo osmoro učenika i školski čuvar, dok je djevojčica A. A. preminula 15. maja od zadobijenih povreda.
Istraga je odmah utvrdila da je dječak-ubica zločin do detalja planirao mjesec dana, da je imao skice škole i spisak potencijalnih žrtava, pa čak i da su neki označeni kao “prioriteti”.
Tinejdžer koji je usmrtio deset osoba odlično je baratao oružjem, pošto ga je otac još od 12. godine vodio u streljanu, vježbao je i ersoft, a kriminolozi tvrde da je “pucao kao profesionalac”.
Dečak-ubica je bio pod pritiskom roditelja koji su u njemu vidjeli “malog genijalca”, upisali su ga u muzičku školu, na časove glume, jezika, ali i razne sportove.
Kada ga je 2021. udario drugi dječak, u Tiršovoj mu je urađena psihološka evaluacija i ocijenjen je kao izuzetno pametan, vaspitan, moralno i etički orijentisan, ambiciozan.
Pošto nema napunjenih 14 godina, ubica ne može krivično da odgovara, ne može da bude u pritvoru niti da bude osuđen na zatvorsku kaznu, ali može na duže vrijeme da bude smješten u ustanovu zatvorenog tipa.
Trinaestogodišnji dječak-ubica postao je najmlađi masovni ubica na svijetu, a za razliku od drugih slučajeva u svijetu, on nijednog trenutka nije ni pomišljao da može da bude ubijen, a kamoli da digne ruku na samog sebe.
O porodici
Dječak ubica potiče iz ugledne beogradske porodice, otac mu je poznati ljekar radiolog, a majka profesorka mikrobiologije. Ima i desetogodišnju sestru koja je takođe pohađala OŠ “Vladislav Ribnikar”.
Otac dječaka ubice priveden je istog dana nakon jezivog zločina i njemu je određen pritvor jer je dječak-ubica u masakru koristio oružje koje je otac držao u sefu u njihovom stanu. Dva puta mu je produžavan pritvor.
Nakon što je majka počela da obilazi notare po Beogradu, a otac tražio da ga jedan posjeti u pritvoru, sud je odlučio prvo ocu da zabrani raspolaganje imovinom, a nešto kasnije i majci.
Viši sud je popisao imovinu koja je u vlasništvu porodice dječaka ubice. Sud je utvrdio da porodica ima u vlasništvu četiri stana, garažno mjesto, dio poslovnog prostora i jedan automobil.
Majka dječaka ubice i njena desetogodišnja kćerka prije desetak dana su vraćeni sa graničnog prelaza Prohor Pčinsjki pošto im nije dozvoljen izlazak iz Srbije.
Ocu se stavlja na teret izvršenje krivičnog djela – teško djelo protiv opšte sigurnosti, odnosno da nije držao obezbijeđeno oružje kojeg se dokopao dječak ubica prije nego što je izvršio masakr.
Protiv majke je pokrenut postupak kako bi se utvrdilo da li ima elemenata krivičnog djela „zapuštanje i zlostavljanje maloljetnog lica“.
O zločinu
Jezivi zločin u “Ribnikaru” je, prema urađenoj rekonstrukciji, trajao između pet i sedam minuta, ne više. Toliko je prošlo od momenta kada je 13-godišnji dječak ušao u školu, pa do trenutka dok je ispraznio oružje i sačekao policiju da ga uhapsi.
Kako je saopšteno, on je u školu došao sa rancem u kojem su bila dva očeva pištolja, nekoliko okvira municije i četiri Molotovljeva koktela koja je planirao da aktivira kako ne bi bio spriječen u svom pokušaju od strane policije.
Prvo je usmrtio čuvara škole, sa kojim je došao u kraću verbalnu raspravu, zatim dežurne učenike na hodniku, neke koji su tu, nažalost, bili u prolazu. A onda je ušao u kabinet istorije gde je bilo njegovo VII/2 i počeo da puca. Nasumično ili ne, pitanje je. Tek tragedija bi bila još veća da se neki nisu spasili iskakanjem kroz prozor.
Nedugo zatim, izašao je iz učionice i lagano otišao u dvorište, gdje je ostavio oružje i pozvao policiju, saopštivši im šta je uradio (par minuta prije toga policiju je o pucnjavi obavijestila i zamjenica direktorke). Kada su stigli organi reda, predao se bez ikakvog otpora.
Kasnije je utvrđeno da je ispalio 57 metaka, od kojih je čak 34 pogodilo žrtve, kao i da je tačno izabrao dan kada će počiniti masakr, jer je tada njegovo VII/2 bilo u kabinetu istorije koji se nalazi odmah na ulazu u zgradu škole.
Šta je ispričala dadilja
Dadilja koja je brinula o dječaku od kada je imao samo 11 mjeseci, pa sve do prije par godina i više je provela vremena sa njim u tom periodu nego njegovi roditelji, rekla je da “ne može da shvati da je on bio u stanju da pobije svoje drugove i čuvara škole”.
– Rekla je kako je danima nakon zločina na Vračaru, razmišljala o dječaku i vremenu dok ga je čuvala i da još uvijek ne može da dođe sebi od šoka – ispričao je izbor iz istrage.
Ona je policajcima ispričala da je, dok ga je čuvala, bio dobro dijete, poslušno i pametno.
– On je bio dobra beba, kasnije i dječak. Bio je natprosečno inteligentan, radoznao i uspješan u svemu što ga je zanimalo. U njegovom ponašanju ništa nije ukazivalo da će nekada počiniti takav zločin – rekla je ona.
Šta je ispričala majka
Majka dječaka ubice saslušana je prvi put krajem maja i tom prilikom je detaljno pričala svoju verziju priče o detinjstvu svog sina, odnosu sa vršnjacima, porodičnim odnosima…
Ona je sina opisala kao bolešljivog i pametnog, kao dječaka sa širokim interesovanjima, koji nije impulsivan, ali ni energičan, koji je radoznao i koji je kroz zagrljaj znao da pokaže emocije prema njoj i babi.
– Tvrdi da je dječak bio bliži s njom, nego sa ocem, a da je o dječaku i njegovoj sestri od rođenja brinula i dadilja koja joj se nikada nije požalila na njega – rekla je.
Majka je primijetila kod dječaka određene promjene u pubertetu, ali ih nije opisala kao dramatične događaje. Ispričala je u policiji da je dječak početkom školske godine počeo da se osamljuje u sobi, da nije zaključavao vrata, ali da je tražio da njegova mlađa sestra, s kojom je dijelio sobu, izađe.
– Ona je je dodala da je dečak na mobilnom telefonu koristio Instagram, Snepčet, Jutjub i Tik-tok, i da mu je ranije provjeravala telefon – kaže izvor upoznat sa slučajem.
Majka tvrdi i da se dječak nakon jezičkog kampa u Francuskoj družio mnogo sa devojčicama, kao i da joj je razredna nakon toga poslala poruku: “Čestitam, djeca su vam predivna!”
Šta se dešava u bolnici
Dječak-ubica se dva mjeseca nalazi na Klinici za neuropsihijatriju za djecu i omladinu, na posebnom odjeljenju, ali ljekari koji su s njim u kontaktu ne prestaju da se, u najmanju ruku, iznenađuju njegovim ponašanjem.
On naime, od prvog dana, nije pokazivao ama baš nikakve znake kajanja zbog zločina koje je počinio, iako je lišio života drugove iz svog odeljenja, drugih razreda, ali i čuvara čika Dragana sa kojim je bio u prilično prisnim odnosima, pa čak i kako je utvrđeno tokom istrage, razmjenjivao SMS poruke.
Takođe, od samog početka nije tražio nikakav kontakt sa roditeljima, već se o njima raspitivao samo u kontekstu da li će ga oni “izvući” iz te ustanove.
– On ne pokazuje empatiju i brigu prema roditeljima i porodici, osim ako to nema direktne veze s njegovim komforom. Na primjer, kada pita kada će njegova porodica nešto da preduzme – rekao je sagovornik.
Ipak, posljednjih nedelja došlo je do značajnih promjena u njegovom ponašanju. Naime, ranije je bio potpuno smiren, a kada je shvatio da su šanse da bude oslobođen gotovo nikakve, dječak se osilio do te mjere da je svakodnevno počeo da zahtijeva da bude pušten na slobodu, jer tvrdi da “nema više razloga da boravi u bolnici”.
Leškarenje i opuštenost zamijenio je šetanjem po sobi i dijelu ustanove u koju je smešten. Kako je izvor otkrio, dječak je počeo da burno reaguje na male, gotovo beznačajne povode ili čak i bez povoda.
– Iskazuje nervozu i riječima i pokretima, sve češće zapitkuje i zahtijeva sve i svašta!
Šta će biti sa dječakom ubicom
Najčešće pitanje koje postavljaju ne samo roditelji žrtava, već i kompletna javnost je: Šta će biti sa dječakom-ubicom? Podsjetimo, po slovu važećeg zakona u Srbiji, kako u momentu kada je počinio zločin nije imao napunjenih 14 godina, on ne može krivično za to da odgovara, ne može da bude osuđen za zločin, pa čak ni da bude u pritvoru. I ništa se ne bi promijenilo čak i ako bi se promijenio zakon kako je predlagano, te se granica spustila do 12 godina, jer ne bi mogao da se primjenjuje retroaktivno, na prethodne slučajeve.
Tinejdžer koji je počinio stravični masakr smješten je u ustanovu zatvorenog tipa, na Klinici za neuropsihijatriju za djecu i omladinu, na posebnom odeljenju, gde se nalazi u potpunoj izolaciji i pod 24-časovnim ne samo medicinskih radnika, nego i policije. U sobi bez telefona, televizora, tableta.
Teoretski, njegovi roditelji bi trebalo da daju saglasnost za to, ali u ovom slučaju to nije neophodno pošto su ljekari odmah zaključili da “postoji opasnost od ponavljanja istog, sličnog ili još svirepijeg dela”. I niko ni ne pomišlja da ga pusti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu