Poslije javno plasiranih pravno neutemeljenih i potpuno neosnovanih teza i ideja određenih, kako navodi, pravnih savjetnika i konstituenata izvršne vlasti o ”ratifikaciji” Temeljnog ugovora između SPC i Crne Gore, Džomić, koji je bio neposredno uključen u njegovu izradu, ističe da poslije svega javnost, ipak, treba da zna da je na Prijedlogu temeljnog ugovora radilo deset pravnika pet iz vlade i pet iz Crkve.
Predloženi ugovor, kaže, ima devet strana teksta, 20 članova i preambulu i nigdje se ne pominje izraz ”tradicionalna Crkva”, niti, pak, pridjev ”tradicionalan” ili ”tradicionalna”.
Ističe i da se Ugovorom ne zabranjuju rad i djelovanje bilo koje vjerske zajednice, pa ni nekih nevladinih organizacija koje se u javnosti prikazuju kao vjerske zajednice.
Kao sporan je, navodi, istaknut ”jedan dio preambule” i to zbog, kako se tvrdi, ”istorijske konotacije koja može da zabrine jedan dio građana”.
”- Istorijska konotacija” u preambuli ugovora uopšte ne predstavlja novost, niti, pak, “monopol SPC – navodi Džomić i ukazuje da je član sedam tog prijedloga napisan još 2012., kada je dostavljen tadašnjoj Vladi.
Taj član, koji se navodi kao sporan, Džomić objašnjava, propisuje uknjižbi neupisanih nepokretnosti na Mitropoliju i eparhije kojima pripadaju.
– Navedena odredba se tiče prvog katastarskog upisa i to samo u nekoliko katastarskih opština na sjeveru Crne Gore u kojima još uvijek nije završen geodetski premjer i prvi upis svojinskih prava na osnovu zakona – kaže Džomić.
U pitanju je, pojšnjava, proces koji traje decenijama i koji još uvijek nije završen.
Napominje da ni u ovom slučaju nema nikakvog ”monopola za SPC”.
Džomić i za član deset Ugovora, koji se takođe navodi kao sporan, a koji govori o vjerskim praznicima, ističe da nikome iz Crkve nije palo na pamet da vjerske praznike ugovorom proglasi za državne.
Cilj je da se, upravo uvažavajući pravoslavne vjernike, za tri velika i važna pravoslavna vjerska praznika – Svetoga Savu, Svetoga Vasilija Ostroškog i Svetog Petra Cetinjskog – pravoslavnim vjernicima omoguće, onoliko koliko je to moguće kao i u slučaju drugih, zakonom propisanih, praznika, neradni dani radi zadovoljenja njihovih vjerskih potreba.
Ni tu, dakle, nema nikakvog ”monopola za SPC”, piše Džomić i kao primjer navodi pripadnike muhamedanske vjere, kojima je takvim ugovorom sa Islamskom zajednicom u Crnoj Gori priznato pravo da se ”zaposlenima kod poslodavca omogući u skladu sa aktima poslodavca mogućnost korišćenja odmora u toku radnog vremena radi ispoljavanja vjerske molitve koja se vrši petkom ”Džuma namaz”.
Džomić konstatuje da, ako ne mogu da se ugovorom uvaže vjerske specifičnosti, onda ugovori države sa crkvama i vjerskim zajednicama nemaju nikakvog smisla.
Naveo je da nije na njemu da nagađa da li u ovom trenutku nadležni predstavnik države Crne Gore hoće ili neće da potpiše Temeljni ugovor sa SPC.
Ipak, ističe, mora da kaže da su “besmislene tlapnje o navodnoj obavezi da se Temeljni ugovor usvoji na vladi prije zaključivanja”, jer nije predviđeno ni Poslovnikom vlade.
Pravnim savjetnicima sugeriše da pročitaju Bečku konvenciju o ugovornom pravu.
– Temeljni ugovor između Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve nije međunarodni ugovor, a odnos Crne Gore i Srpske Pravoslavne Crkve nije međunarodni odnos u smislu važećih pravnih akata. Pametnome dosta – zakljuučio je Džomić u autorskom tekstu za podgorički portal IN4S.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu