Ovo su posljednje riječi pokojnog vanbračnoga supruga Miroslava koje je prenio Slavici Spasojević, a ona ne može da dođe sebi od šoka zbog supruga koji je podigao ruku na sebe jer više nije mogao da se nosi sa siromaštvom.
Znali smo da imamo dugovanje, ali nismo imali odakle da platimo. Radnici Distribucije su radili svoj posao i rekli su nam da nikako ne uključujemo struju sami jer će nam onda isjeći sa bandere. Bio je očajan, poslao me je najprije u prodavnicu da mu uzmem hljeb i tunjevinu i odvedem djecu kod moje majke koja živi u Nišu – priča Slavica za Blic.
U prodavnici stoji još jedan dug za hranu od 23.000 dinara, tamo je porodica Stojanović-Spasojević uzimala namirnice da bi prehranila djecu.
Trgovac im je izlazio u susret jer je bio svjestan situacije, a pokojni Miroslav kad god je bilo posla odlazio je na građevinu, ili u berbu sezonskog voća. Živjeli su od 18.000 dinara socijalne pomoći.
– Djecu smo rađali u kolektivnom centru u Sićevu, živjeli smo mučno i teško. Mnogo mi je teško, nisam očekivala da će se ubiti nakon što su nam isključili struju, on je mene poslao da odvedem djecu kod majke, što sam i učinila, ali prvo sam mu donijela namirnice iz trgovine, gdje već imamo dug. Rekao je „idi ti, a poslije ćemo pozvati sestre da vidimo kako ovo da platimo“, i ja sam otišla. Muževljeva sestra iz Bujanovca ispričala mi je da je on nju nazvao i rekao da ne može više ovako i da je u podrumu našao jak otrov i da neće ostati živ. Zatim je prekinuo vezu, ona ga je zvala i kada se javio, čula je kako stravično povraća i kako se guši, a onda je ona krenula za Jelašnicu. Kad je stigla, ležao je pored česme hladan, siv i mrtav, pozvala je Hitnu pomoć i konstatovali su smrt – priča kroz suze Slavica.
Kristijan (12), Lazar (10), Veljko (7), Kristina (5) i supruga Slavica (33) nisu znali šta se desilo dok ih nisu obavijestili. Mučna slika, odlazak glave porodice uzdrmao je sve. Kada se porodica okupila, nisu znali odakle da krenu, struja isključena, nema hrane, ne znaju od čega da sahrane pokojnika.
– I ja sam izbjeglica iz Bosne, upoznali smo se u kampu, zavoljeli. Borili smo se kako smo znali, ali teško nam je bilo, ali zašto je morao da ode ovako, kako ću sama sa djecom? Mnogo mi je teško, a njega više nema. Cijeli život mu je bio u mukama, oca su mu (Albanci) objesili na Kosovu 1999. godine, njegova majka je to gledala, kasnije ni ona nije mogla da izdrži, pa se 2004. bacila u Nišavu. Miroslav je išao u nadnicu, u maline, u kupine, radio je sve poslove, kad bi radio pet dana, platili bi mu dva, a ima i onih ljudi koji su pošteno plaćali. Nije bio lijen, htio je da radi, ali nije imao kako i kod koga. Kucali smo na sva vrata, on nije smio da ide na Kosovo da vadi dokumentaciju jer je pobjegao za vrijeme rata, pričao je da su htjeli i njega da ubiju, on je oca našao poslije sedam dana u stanju poluraspadanja, ni on sam ne zna gdje ga je sahranio – priča Slavica muke svog supruga.
Da podsjetimo, Miroslav Stojanović (44), otac četvoro djece, izbjeglica sa Kosova, izvršio je samoubistvo u utorak uveče u Jelašnici kod Niša popivši insekticid etiol nekoliko sati nakon što mu je isključena struja zbog duga 22.000 dinara.
Nije imao dokumentaciju
Prema Slavičinim riječima, pokojni Miroslav Stojanović (44) nije imao ni zdravstveno osiguranje, a adekvatnu pomoć nije mogao da dobije jer nikada nije mogao da ima svu potrebnu dokumentaciju, jer je trebalo otići u selo Klobukar na Kosovu, što on nije smio.
– Niko se nikada nije vraćao tamo, ništa nisu prodali, sve, i kuća i imanje, ostalo je tamo. Prije dvije i po godine smo dobili kuću od Komesarijata za izbjeglice, ali nismo imali ni kupatilo. Djeca su nam dobra, vole da uče, ali ih je sramota da im drugovi dođu u kuću, mi nemamo ni sok da ih poslužimo. Ne želim da dajem djecu u hraniteljsku porodicu, hoću da radim i da živimo kao porodica, njega više nema, otišao je zauvijek, samo nije trebalo, zašto je morao da ode tako, nikada sebi neću moći da odgovorim – priča Slavica.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.