Mali Aleksandar stradao je u selu Lugavčina, kada je na automobil koji je preko pružnog prelaza vozio njegov deda Zvonko Aničić (50) naletio voz. Mališan je preminuo na licu mjesta, a njegov deda je s povredama opasnim po život prevezen u Urgentni Centar u Beogradu. Na kobnom prelazu stoji samo znak Stop i Andrejev krst, ali ne i rampa i semafori, a očevici kažu da voz nije trudio i da mu svjetla nisu bila ugašena.
Kobne večeri deda i unuk bili su na porodičnoj proslavi u selu Miloševac, a majka Marina Todorović (20) čekala ih je u obližnjem mestu Lugavčina.
– On je živio sa mnom, a Zvonko živi s mojim bivšim mužem u Vranovu. Rekli su mi da stižu oko 20 sati i ja sam ih čekala. Međutim, onda su mi rođaci rekli da se nedaleko od naše kuće dogodio sudar na pružnom prelazu. Osetila sam da su to oni i krenula sam tamo da trčim… U isto vrijeme sam krenula da zovem Zvonka, a on mi se nije javljao. Tada sam znala da su oni imali nesreću i krenula sam još brže da trčim kao sumanuta – jedva izgovara slomljena majka.
Ona za Srpski telegraf kaže da je ubrzo došla do pruge i videla smrskan folksvagen “golf” bivšeg svekra.
– Tu su već bile hitne službe i nisu mi dali da priđem. Vidjela sam kako su vatrogasci prvo krenuli da izvlače Zvonka, ali su onda vidjeli dijete ispod njegovog sedišta i morali su prvo Acu da izvuku. Bio je obliven krvlju i grudni koš mu je bio naduven. Odmah su ga položili na zemlju i pokušavali reanimaciju, ali ništa. Zatim su ga stavili u ambulantna kola i nastavili sa oživljavanjem, ali su u smederevskoj bolnici morali da odustanu. Jaoj, sine moj, vrati se! Aleksandre, kako ću bez tebe?! Dođi kod mame! Joj, bebo moja mala, šta ću ja sad – zavapila je majka i svi rođaci u dvorištu su briznuli u plač.
Nisu bila upaljena svjetla na vozu?
Očajna Marina navodi i da je čula da su očevici ispričali da je mašinovođa teretnog voza, sa 39 praznih vagona, vozio oko 80 na sat i da nije imao svetla, kao i da je pobegao sa lica mjesta kroz šumu.
– Tamo nema ni rampe, ni semafora. Da ima rampe, moje dijete bi sada bilo živo! Zašto taj bar svjetla nije upalio? – pita se očajna žena grcajući u suzama.
Drugi deda stradalog mališana kaže da su Zvonko i Aleksandar bili nerazdvojni i da su tragične večeri bili na rođendanu kod Zvonkovog brata.
– Zvali smo ga u 18.30 i on je rekao “Evo uskoro krećem, moram da kupam Aleksandra.” Da znam gdje se krije taj mašinovođa otišao bih tamo da ga ubijem. Uzeo je mog princa i meni više život ništa ne znači. Tako ga je Zvonko zvao, a on njega kralj i po cijeli dan su bili zajedno. Ako nas i on napusti, sahranićemo ih zajedno – kaže Živorad Aničić.
“Da te anđeli čuvaju, kad ja više ne mogu”
Dejan Aničić, Aleksandrov otac, oprostio se od sina na društvenoj mreži Instagram i napisao “Nek’ ti je laka zemlja, sine moj! Da te anđeli čuvaju kad ja više ne mogu”, a sad kaže da je na licu mjesta bilo nekoliko očevidaca koji će svedočiti da voz nije imao svjetla i da nije trubio.
– Ljudi su mi rekli da su videli mašinovođu kako beži sa lica mesta, ne znamo ništa o njemu. Prijatelj mi je javio za sudar, a ja sam tamo doletio iz Vranova. Poslije sam vozio iza Hitne pomoći i oni su išli oko 70 kilometara na sat i stali su i na semafor, a ja sam izašao napolje da ih pitam zašto to rade jer je svaka sekunda bitna. Za oca su mi javili da ide na bolje, pa se sada molimo za njega. Rekli su mi da ima prelom lobanje i teške povrede brojnih organa, ali i da teško da će preživeti. U januaru sam htio da slavim sinu rođendan i da se obojica krstimo – ispričao nam je neutješni dječakov otac.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu