Ministar bezbednosti BiH Dragan Mektić za Srpskainfo objašnjava da se radi o projektu koga finansira Američka agencija za međunarodni razvoj USAID, a na terenu provodi Međunarodna organizacja za migracije, u saradnji sa lokalnim nevladinim organizacijama.
Ovog trenutka ne mogu da kažem koje su to lokalne zajednice. Radi se o mladim ljudima koji prolaze socijalni program s ciljem da shvate koliko je radikalizacija opasna i da nikad ne krenu tim stopama. Takođe, obuhvaćeni su već radikalizovani pojedici i cijele porodice, neki od njih su se vratili iz inostranstva, gdje se ratuje. Nevladine organizacije koje zapošljavaju sociologe, psihologe i ostale stručnjake, kroz interaktini rad sa njima, objašnjavaju im svu pogubnost radikalnih stavova – kaže Mektić.
Prema njegovim riječima, informacije sa terena pokazuju da ovaj vid borbe protiv indoktrinacije daje dobre rezultate.
– Imamo informacije da je jedna osoba koja je boravila u Siriji izuzetno uspješno prošla program deradikalizacije, te sada zajedno sa stručnjacima za tu oblast radi sa građanima kojima je potrebna pomoć – otkriva Mektić.
Prije razgovora sa Mektićem, više informacija o ovom programu, uključujući opštine i gradove u kojima se provodi, tražili smo od Ministarstva bezbjednosti BiH, ali nikakav odgovor nismo dobili.
Da li je deradikalizacija istinski moguća i kako ona izgleda sa stručne strane?
Psiholog Slađana Cvjetković objašnjava da je najlakši put ka deradikalitaciji kroz približavanje druge strane i predstavljanje njenih ljudskih karakteristika, a to se najbolje postiže direktnim kontaktom, upoznavanjem i znanjem.
– Jer, kada se dešava radikalizacija, druga strana se predstavlja kao objekat. Radikalizovana osoba neradikalizovanu posmatra kao neprijatelja koji ga ugrožava, ne vidi njegove ljudske karakterisike. Ne zna da se on raduje, pati, ima želje i potrebe. Dok deradikalizacije se radi obratno – kaže Cvjetkovićeva.
S druge strane, upozorava da sva istraživanja pokazuju da je trenutna socijalna distanca između naroda u BiH veća nego u vrijeme početka rata 1992. što je pogodno tlo za nove radikalizacije i sukobe.
– Uvijek se oni drugi predstavljaju kao nešto loše, ugrožavajuće. Kod nas postoji iskrivljena logika ako mi ne napadnemo njih, oni će nas. Stvar je da budeš brži, da bi se tako zaštitio. Kada pogledate sve ove sukobe i žarišta, uvijek je maltene na istim područjima, samo je pitanje ko je prvi napao – kaže Cvjetkovićeva.
Kao poseban problem naglašava to što djeca i mladi u BiH imaju veoma malo kontakta sa pripadnicima drugih naroda i religija.
– Druge upoznaju samo kada se o njima govori nešto loše. Nikako nema pozitivnih elemenata. Pri tom, kada plasirate jednu negativnu stvar, potrebno je pet do sedam pozitivnih stvari da biste ublažili dejstvo i značenje jedne negativne. Dakle, deradikalizacija je moguća priližavanjem druge strane, ali i prestankom plašenja. Strah je najbolja podloga za manipulaciju. Uplašite čovjeka i vidjećete kako je podložan da sluša. Izloženi smo stalnom bombardovanju strahom – zaključuje Cvjetkovićeva.
Ko su „nevjerničke zemlje“?
Širenje radikalnih ideja u BiH putem interneta u posljednjih nekoliko godina uglavnom je išlo preko portala poput „vijesti ummeta“, koji je širio propagandu ISIS, te portala „put vjernika“.
Dok se prvi portal, a potom blog, više ne može pronaći, „vijesti ummeta“ i dalje funkcioniše, prepun radikalnih stavova poput odgovora na pitanje da li je muslimanima dozvoljeno da se preseljavaju u „nevjerničke zemlje poput Amerike, Evrope radi boljih uslova života“.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.