Miloš je uvek uz mene, pogledajte nosim njegovu jaknu. Nekoliko mjeseci pre nego što će biti ubijen rekao mi je: “Ako odem u Ameriku, jaknu ću ti pokloniti”- ovako počinje priču Bjelić dok pored sebe odlaže Miloševu zimsku jaknu.
Bili su cimeri četiri godine. Dijelili i dobro i zlo u četiri zida.
– Umio je Miloš da mi kaže: “Joj, Filipe kada bi ovi zidovi znali da pričaju šta sve čuju od nas”. Ni pomislio nisam da ću se iseliti iz stana i da ću iznositi i moje i njegove stvari. Miloševi roditelji su me pitali šta želim da uzmem od garderobe. Rekao sam samo jaknu i to je to. Od tada je čuvam i pazim gdje je odlažem – priča Filip dok stiska prste na rukama.
Tvrdi da mu je teško da se prisjeća dana kada mu je Neđeljko Đurović uzeo najvernijeg prijatelja.
– Tog 27. januara bio sam u gradu i vratio se oko pet ujutru. Miloš je bio budan. Sjećam se da sam ga molio samo da me pusti da spavam, a on je želio što više da pričamo. Stalno me je nešto zapitkivao… – objašnjava Filip i dodaje da je Miloš, zatim, otišao da se vidi sa devojkom Katarinom.
Iz sna je Bjelića probudila policija.
– Sjećam se da su mi rekli: “Nećemo da odugovlačimo, drug ti je ubijen”. Nisam znao šta me je snašlo i gdje se nalazim. Ispitivanje su nastavili u stanici policije. Dok sam davao izjavu čuo sam kako je zvonio alarm na Miloševom mobilnom telefonu. Navio ga je kako bismo zajedno gledali Novaka Đokovića – priča Filip za Telegraf.
Kako sam kaže , najteži mu je bio trenutak kada je otišao u dom Mileusnića da izjavi saučešće. Miloševi roditelji su mu bili poput njegovih.
Prolazili su dani, mjeseci i godine od ubistva studenta iz Čačka.
– Došao je dan početka suđenja Đuroviću. Stajao sam ispred sudnice, a Đurović je išao ka meni. Nisam znam kako da reagujem. Zanijemo sam od bola. Osjećao sam se kao da ću pasti u nesvijest. Cijelo tijelo mi se naježilo. On je bio hladan, bezosećajan… Da takvog čoveka sretnem usred dana na ulici ne bi mi bilo prijatno – priča Bjelić i dodaje da jedino što želi jeste da osuđeni ubica njegovog druga bude u zatvoru do kraja života i da pati kao što pati on za najboljim prijateljem.
Miloša Mileusnića pamtiće po dobroti, iskrenosti i smijehu koji je širio gde god da se pojavi.
– Samo da si nasmijjan baš takvog te pamtim- najbolje oslikava mog pokojnog druga Miloša.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu