Svetu tajnu krštenja Nijemac Mihael Buš osjetio je u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Šapcu, gdje je prvi put ušao prije pet godina sa svojim sadašnjim kumom Milanom Lončarom.
Da se krsti u pravoslavnoj crkvi, 33-godišnji Nijemac Mihael odlučio je poslije višegodišnjeg druženja sa Srbima. Tako je postao Mihailo i ostvario svoju dugogodišnju želju.
Ja sam oduševljen Srbima. Srbi su mnogo dobri ljudi. Oni su veoma tradicionalni. Poštuju sebe i svoj narod – priča Mihael, sada Mihailo, piše Blic.
Početak novog duhovnog života za mladog Nijemca samo je nastavak onog o čemu je čitao posljednjih godina. Dosta toga osjetio je kroz druženje sa Milanom Lončarom, svojim kumom, i Sašom Pureševićem, kod kog radi kao poslovođa u Njemačkoj.
– On je dolazio kod mene na slavu. To je bilo prije pet godina. Bio je oduševljen našim običajima. Kasnije je dolazio za Božić. Sa mnom je išao u crkvu i upoznao se sa našim običajima. Sve mu se to veoma dopalo i onda je odlučio da se krsti u našoj crkvi. Sjećam se kada mi je rekao da mu je to želja, to veče smo se napili – prisjeća se Milan Lončar.
Svježi pravoslavac brojanicu i krst nosi sa sobom. Uvijek naglašava da je njegova vjera i ljubav prema Srbima iskrena i čista.
– Oni su me vezali za sebe i ja sam jedne večeri odlučio da budem njihov brat. Najveće poštovanje i ljubav osjetio sam među Srbima – priča sada već oduševljeno.
Njih trojica upoznali su se u Tibingenu u Njemačkoj kada je mladi Nijemac sa dvadeset godina došao da radi kod Saše Pureševića u firmi koja se bavi prodajom i održavanjem automobila. Malo-pomalo druženje je preraslo u pravo prijateljstvo koje je krunisano činom krštenja.
– Za mene je to nešto nevjerovatno. Jednostavno, oduševljen sam. Zamislite kako se osjeća neko kada mu stranac saopšti da želi da postane dio vaše zajednice. Ponosan sam zbog toga – priča oduševljeno Saša Purešević.
Sveštenik Vojislav Petrović, koji je krstio Mihaila, kaže da su ovakvi slučajevi veoma rijetki i da im treba pridavati veliki značaj, budući da Srpska pravoslavna crkva nikog i nikada ne primorava da se prekrsti.
– To je velika radost za pravoslavnu crkvu jer je to čin dobre volje. Naša crkva, za razliku od drugih, nikada kroz istoriju nije vršila pritisak da se pređe u našu vjeru. Druge su to činile čak i pod prijetnjama, što je za posljedicu imalo i gubitak nacionalnog identiteta – objašnjava sveštenik Vojislav Petrović.
Mihail je u braku sa svojom zemljakinjom koja ga takođe podržava, a kako kaže, nije isključena mogućnost da se i sa njom vjenča u pravoslavnoj crkvi.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.