Svijet

"Žitnica svijeta" potpuno blokirana, cijene hrane skaču: Kako je rat u Ukrajini gurnuo planetu na ivicu gladi

Ruski rat u Ukrajini sprečava žito da napusti “žitnicu svijeta” i čini da hrana širom svijeta postaje skuplja, preteći da pogorša nestašice, glad i političku nestabilnost u državama u razvoju.

"Žitnica svijeta" potpuno blokirana, cijene hrane skaču: Kako je rat u Ukrajini gurnuo planetu na ivicu gladi
FOTO: YAHYA ARHAB/EPA

Rusija i Ukrajina zajedno izvoze gotovo trećinu svjetskih zaliha pšenice i ječma, više od 70 odsto suncokretovog ulja i veliki su izvoznici kukuruza. Rusija je glavni svjetski proizvođač đubriva.

Cijene hrane u svijetu već su bile u porastu, a rat je pogoršao situaciju, spriječivši nekih 20 miliona tona ukrajinskih žitarica da dođu do Bliskog istoka, sjeverne Afrike i dijelova Azije.

Sedmice pregovora o sigurnim koridorima preko kojih bi se žitarice prebacile iz ukrajinskih crnomorskih luka nisu donijele znatan napredak, a postaju sve hitnije kako se približava ljetna sezona žetve.

– Ovo treba da se desi u narednih nekoliko mjeseci ili će biti užasno – rekla je Ana Nagurni, koja proučava krizni menadžment na Univerzitetu u Masačusetsu Amherst i u odboru je Ekonomskog fakulteta u Kijevu.

Ona kaže da se 400 miliona ljudi u svijetu oslanja na ukrajinske zalihe hrane. UN Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) predviđa da bi do 181 milion ljudi u 41 državi mogao biti suočen sa krizom snabdijevanja hranom ili gorim nivoima gladi ove godine.

O ovoj situaciju se razgovara i u EU. Šef diplomatije EU Đuzep Borelj pozvao je Rusiju da deblokira ukrajinske luke i ocenio da je ruska blokada izvoza miliona tona ukrajinskog žita svojevrsni “ratni zločin”.

Kakva je situacija?

FOTO: YAHYA ARHAB/EPA
FOTO: YAHYA ARHAB/EPA

Obično se 90 odsto pšenice i drugih žitarica sa ukrajinskih polja brodovima prevozi do svjetskih tržišta, ali su zadržane zbog ruske blokade crnomorske obale.

Jedan dio žita se preusmjerava kroz Evropu putem željeznice, autoputeva i rijeka, ali to je kap u moru u poređenju sa pomorskim putevima. Pošiljke su akumulirane i zato što se ukrajinske željezničke šine ne poklapaju sa onima nenih susjeda na zapadu.

Ukrajinski zamjenik ministra poljoprivrede Markian Dmitraševič zatražio je od zakonodavaca iz Evropske unije pomoć u izvozu još žitarica, uključujući i proširenje upotrebe rumunske luke na Crnom moru, gradnju većeg broja teretnih terminala na Dunavu i smanjenje papirologije za teretni prelaz na poljskoj granici.

Međutim, to znači da je hrana još dalje od onih kojima je potrebna.

– Sada morate da kružite oko Evrope da biste se vratili na Sredozemno more. To je zaista znatno povećalo cijenu ukrajinskog žita – rekao je Džozef Glauber, viši istraživač i saradnik na Institutu za međunarodna istraživanja prehrambene politike u Vašingtonu.

Ukrajina je bila u stanju da izveze 1,5 do dva miliona tona žita mjesečno otkako je počeo rat, a prije je izvozila više od šest miliona tona, kaže Glauber.

Pročitajte još

Ni rusko žito ne napušta Rusiju.

Moskva kaže da zapadnjačke sankcije uvedene bankarskoj i industriji prevoza onemogućavaju Rusiji da izvozi hranu i đubrivo i odvraćaju strane špediterske kompanije od poslovanja. Ruski zvaničnici insistiraju na ukidanju sankcija, kako bi se žito prevezlo do globalnih tržišta.

Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen i drugi zapadnjački lideri kažu da sankcije ne dotiču hranu, prenosi Al Džazira.

Šta uključene strane govore?

FOTO: MASSIMO PERCOSSI/EPA
FOTO: MASSIMO PERCOSSI/EPA

Ukrajina optužuje Rusiju da granatira poljoprivrednu infrastrukturu, spaljuje polja, krade žitarice i pokušava da ih proda Siriji nakon što su Liban i Egipat odbili da ih kupe.

Satelitski snimci koje je krajem maja snimio Maksar Teknolodžis pokazuju brodove sa ruskom zastavom u luci na Krimu dok ih tovare žitom, a potom, nekoliko dana kasnije, isti brodovi pristaju u Siriji i iskrcavaju teret.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski kaže da je Rusija izazvala globalnu prehrambenu krizu. Zapad se slaže, a zvaničnici, kao što je predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel i američki državni sekretar Entoni Blinken, kažu da Rusija koristi hranu kao oružje.

Rusija ukazuje da se izvoz može nastaviti čim Ukrajina ukloni mine u Crnom moru i čim se bude moglo provjeriti da brodovi koji budu stizali ne nose oružje.

Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov obećao je da Moskva neće “zloupotrebiti” svoju pomorsku prednost i da će “preduzeti sve nužne korake kako bi osigurala da brodovi mogu slobodno napustiti luke”. Ukrajinski i zapadni zvaničnici sumnjičavi su u vezi ovog obećanja.

Turski ministar spoljniih poslova Mevlut Čavušoglu izjavio je kako je možda moguće da se kreiraju sigurni koridori bez potrebe da se očisti more od mina jer je lokacija eksplozivnih uređaja nepoznata.

Međutin, ostaju druga pitanja, poput onog hoće li osiguravajuće kuće ponuditi osiguranje za brodove.

Dmitraševič je rekao ministrima poljoprivrede u EU ove sedmice da je jedino rješenje da se porazi Rusija i deblokiraju luke.

– Nikakve druge privremene mjere, kao što su humanitarni koridori, neće adresirati ovo pitanje – smatra.

Kako smo došli do ove tačke?

Cijene hrane bile su u porastu i prije invazije, zbog faktora koji uključuju loše vrijeme i slabu žetvu koja je smanjila zalihe, dok se globalna potražnja povećala usljed pandemije korona virusa.

Glauber je naveo loše žetve pšenice prošle godine u SAD i Kanadi i sušu koja je osujetila prinos soje u Brazilu.

Takođe pogoršan klimatskim promjenama, Rog Afrike se suočava sa jednom od najgorih suša u četiri decenije, dok je rekordno visoki toplotni talas u Indiji u martu smanjio prinose pšenice.

To je, zajedno sa porastom cijena goriva i đubriva, spriječilo druge velike proizvođače žitarica da popune nastalu prazninu.

Ko je najteže pogođen?

Ukrajina i Rusija uglavnom izvoze hranu koja predstavlja osnov ishrane u zemljama u razvoju koje su najranjivije na porast cijena i nestašice.

Države kao što su Somalija, Libija, Liban, Egipat i Sudan, umnogome se oslanjaju na pšenicu, kukuruz i suncokretovo ulje iz ove dvije zaraćene zemlje.

– Teret nose veoma siromašni. To je humanitarna kriza, bez sumnje – kaže Glauber.

Osim prijetnje glađu, porast cijena hrane mogao bi da izazove i političku nestabilnost u takvim državama. To je bio jedan od uzroka Arapskog proljeća i prisutna je bojazan da se isto ne ponovi.

Vlade zemalja u razvoju moraju ili da puste cijene da rastu ili subvencionišu troškove, kaže Glauber. Umjereno prosperitetna država kao što je Egipat, glavni svjetski uvoznik pšenice, može da priušti da apsorbuje veće cijene hrane, rekao je.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu