Nekadašnja profesorka živi zaboravljena u jednoj prostoriji u školi u selu Mačkovac kod Kuršumlije. Ostala je bez posla, a jedan zid je dijeli od učionice u kojoj učitelj djeci drži nastavu. Nema nikakva primanja, i tako ju je muka natjerala da moli za koru hljeba. Nema ni dokumenta, a ujedno ni zdravstveno osiguranje. Nema ni drva sa grijanje, ni namještaj u prostoriji u kojoj živi.
Najprije nije željela da priča o svom problemu. Nije željela da se čuje da gladuje, jer nije željela da bruka svoju porodicu. Ipak, biti gladan nije grijeh, naročito u situaciji u kojoj se Nada nalazi.
– Za ovu nedjelju imam jedan hljeb i nekoliko palenti. Imam hrane do petka. Živim u maloj prostoriji. Nemam nikakva primanja, nemam dokumenta od 2018. godine. Ovdje sam osam godina, a Kuršimliji sam radila kao profesor klavira u muzičkoj školi iz Prokuplja koja ima odjeljenje u Drinki. Brat mi šalje 100 evra mjesečno da imam za hranu, nije ni on u mogućnosti da pošalje više. Zamislite da osam godina izdržavate sestru, da joj šaljete po 100 ili 150 evra – rekla je Nada humanitarcu Dejanu Markoviću Miloševiću.
Crveni krst joj ne pomaže. Kako je rekla, rekli su da nisu nadležni za nju jer je ona prijavljena u Šapcu.
– Mogli bi bar vodu da mi donesu, ova voda je zagađena. Ja idem od petlje i uzbrdo i u torbama sa točkovima nosim 12 litara vode i tri litre mlijeka. Mučim se kao Isus Hristos, nema ko vodu da mi donese. Crveni krst neće. Nose ovdje ljudima redovno hranu, a ne mogu da dođu kod mene jednom u mjesec dana da mi donesu samo vodu i hljeb. Ako čovjeku ne doneseš vodu i hljeb, ne znam da li neko treba da živi. Za tri mjeseca sam oslabila 20 kilograma, ne znam da li je noseći li od neke bolesti, jer nema zdravstveno osiguranje – dodala je.
Kada joj je saopšteno da će da dobija vodu i hranu, Nada se veoma obradovala. Kada su je humanitarci obišli drugi put, donijevši joj vodu i upitali da li je dobro jela, Nada je kroz osmijeh odgovorila da je “ajvar slistila i da ne može da ga se zasiti”.
– Sada sam sita. Bila sam željna baš ajvara – rekla je.
Prostorija u kojoj živi je apsolutno neuslovna, a Nadu je bilo sramota uslova u kojima živi. Ona nema osnovni namještaj, a jedino na šta se požalila je da joj televizor ne radi pet mjeseci. Kako živi usamljeničkim životom, on joj je najvjerovatnije bio jedini “prozor u svijet” i način da bar na kratko zaboravi na nedaće.
– Evo u kakvom haosu živim. Spavam tu, na podu. Ne morate ni da slikate, sramota me je zbog porodice, njih ću da potresem. Nemam krevet, imam samo malu grijalicu. Nemam ormare, nemam ništa. Nemam vodu da operem ruke, a kamoli da čistim – rekla je Nada, pokazavši prostoriju u kojoj spava.
Širina te prostorije je tolika da bi čovjek oba zida mogao da dodirne rukama dok stoji u njoj, piše Telegraf.
– Ako budete dolazili ne morate više da mi donesete hranu, ako imate nešto što vam ne treba, to bi mi značilo. Neku metlu sa dugačkom drškom ili džoger. To je ono što meni treba – skromno je rekla Nada.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu