Užičanin Predrag Simić je posle povratka u rodni grad sa diplomom Poljoprivrednog fakulteta krenuo korak dalje pa na porodičnom poljoprivrednom gazdinstvu organizuje pravu, veću proizvodnju.
– Kada smo bili studenti, pa svi ih ovih naših bogatih, zapadnih krajeva Srbije ponesemo sir, kajmak, čvarke, po koji litar rakije, ali se uvijek ubaci i neki litar vodnjike. Kako su ti studentski dani bili zanimljivi sa punom provoda i noćnog života, ali i obaveza, jer smo ujutru morali rano da ustanemo i idemo na predavanja, tada nas je sve mučio mamurluk. I onda je moj djeda rekao da je za to najbolja baš vodnjika, i od tada je sinula ta ideja – rekao je za RINU Predrag Simić.
Poseban recept za pravljenje ovog napitka ne postoji, te osim što je vodnjika prilično jednostavna za pravljenje, posebnost joj daju plodovi divljeg voća.
– Izvorska voda je glavni sastojak same vodnjike, isključivo se stavlja divlje voće i šumski plovodovi. Što se tiče divljeg voća, stavlja se divlja jabuka, kruška ili takiša, ona daje najviše na slatkoći. Pored toga stavlja se dren, trnjina, glog, kleka i uvijek ubacimo po koju kleku i na kraju stavljamo dunju zbog arome. Sve to ide u bure, naliva se izvorskom vodom i poslije nekog vremena vodnjika je spremna za istakanje – kazao je Predrag.
Predragov glavni saborac u ovom poslu je njegova baba Dobrinka, kojoj je najveća sreća to što se njen unuk vratio na porodično imanje.
– Kada smo mi bili mladi, kada smo bili bolesti od gripa, imali temperaturu, mi uzmemo malo vodnjike i to nas prođe, nismo išli svaki čas kod ljekara, niti u kovid kao što sada idu. Meni je najveći ponos kada sa mojim Peđom idem da tražim voće, najradosnija sam što se on vratio na staru tradiciju, jer se vodnjika ostavljala prije mnogo godina – rekla je Dobrinka Simić, Predragova baka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu