David Kojčinović o knjizi “Od iluzije do stvarnosti”: Pisana riječ i dalje ima težinu

Talentovani 18-godišnji pjesnik prošle sedmice je promovisao svoju prvu zbirku poezije “Od iluzije do stvarnosti”. Bez obzira što je jedan od recezenta njegove knjige dr Nele Karajlić u pogovoru napisao da živimo u vremenu u kojem je poezija „osuđena na umiranje“, on je uvjeren da će pisana riječ uvijek imati težinu bez obzira na promjenu trendova u društvu.

Po mom mišljenju, poezija i uopšte pisana riječ ima jednu određenu težinu, daleko jaču od trenutnih i prolaznih trendova u kulturi i društvu generalno. Čovjek svoje najdublje emocije najlakše iskazuje ako ta osjećanja prenese na papir. Emocija je nešto što čovjeku niko ne može da oduzme, bez obzira na moć oduzimača – kaže Kojičinović.

Dodaje da se izlazak njegovih stihova u javnost desio podudaranjem lične i javne reakcije.

– Na mene je u autorskom smislu prelomno uticalo to što sam u jednom trenutku počeo da pišem pjesme koje su imale smisao i poruku, a koje su zainteresovale određen broj ljudi sa pozitivnim komentarima na moje pisanje, uključujući i argumentovan sud ozbiljne književne kritike – kaže mladi pisac.

Balans

Dodaje da je njegovo pisanje u formi rime, što nije čest slučaj kod pjesnika mlađe generacije, posljedica ljubavi prema eri romantizma u poeziji.

– Veliki sam zaljubljenik u poeziju iz doba romantizma, jer su tu poeziju karakterisali snažna rima i jaka osjećanja. To je sigurno uticalo na moje pisanje, jednako kao i moja sklonost neposrednom iskazivanju vlastih osjećanja, što ovoj formi stihova savršeno odgovara – kaže mladi pisac.

Iako u njegovoj poeziji prevladava lirsko/ljubavni moment, David kaže da  je pjesniku teško razdvojiti lično i opšte, jer pjesnik ne može pobjeći od društvene angažovanosti, a pisati iskrene stihove.

– Svi smo mi u neku ruku inspirisani svojim društvom i sredinom u kojoj živimo. Čak i kada bi željeli teško je pobjeći i pisati stihove, a da oni budu totalno budu izolovani od društvenih tokova. Bitno je i u tome naći balans – kaže Kojčinović.

David kaže da njegove pjesme jednako duguju uticajima rok muzike koliko i klasičnoj književnosti.

– Rok muzika je muzika koju ja najviše slušam u slobodno vrijeme i definitivno je uticala na moje pisanje. Prva pjesma koju sam pročitao porodici bila je pjesma koju sam posvetio “Ribljoj čorbi”. Takođe, tekstovi u rok muzici imaju posebnu vrstu direktne, iskrene emocije, koja mene privlači u poeziji generalno. To je jedan od razloga što sam zaljubljen u rok muziku – kaže David.

Ističe da književne uzore traži u sličnom senzibilitetu emocija.

– Bez obzira što volim da čitam poeziju i zbirke pjesama, ne bježim ni od proze, posebno kada je u pitanju kvalitetan roman, što domaćih tako i stranih pisaca. Među omiljenim autorima su mi svakako Ivo Andrić, Miloš Crnjanski, Petar Kočić, Sergej Jesenjin, Đura Jakšić i mnogi drugi – naveo je on.

Prelomna tačka u pisanju

Knjiga je naslov “Od iluzije do stvarnosti” dobila po istoimenoj pjesmi, koju David smatra kao prelomnu tačku u svom pisanju.

– Trenutak u kojem sam shvatio da imam određenu vrstu talenta za pisanje stihova jeste pisanje pjesme od “Iluzije do stvarnosti”. Jednostavno, to su bili stihovi u kojima sam ogolio sopstvene emocije na vrlo iskren način, i zbog toga je i knjiga dobila ime po toj pjesmi. Strip autor Milan Mladić je odradio sjajan posao oko ilustracije na naslovnoj strani, koja savršeno simbolizuje ideju mojih stihova i čovjekov pad od konja na magarca, tj. “Od iluzije do stvarnosti” – objašnjava Dojčinović.