RIJEČI MILENE DRAVIĆ OD PRIJE SEDAM GODINA JOŠ ODZVANJAJU Neznanje i površnost vladaju, KRAJNJE JE VRIJEME DA SE PREOBRATIMO

Crtice iz ovog intervjua i danas odzvanjaju kao gorka, ali veoma precizna analiza stanja u kojem se srpsko društvo nalazilo i tada, ali i danas.

IMAMO PROBLEM S MLADIMA, ALI NISU ONI KRIVI: “Danas u ovom društvu imamo ogroman problem upravo sa mladima. Mislim da nisu oni krivi. Sve ove godine, unazad 20 godina, učinile su svoje, dovele do nasilja… Jer sve su to u stvari ljudi bez ljubavi, bez ljubavi u porodici, bez ljubavi tamo gdje se kreću. Znači da se isključivo dobro osjećaju kada izbacuju tu silinu, tu agresiju, mada pitanje je da l’ se i tad osjećaju dobro, ali za drugo ne znaju.”

KO VJERUJE DA SE ZABRANAMA MOŽE IŠTA URADITI: “Sve se to strašno promijenilo. Praktično, ako se ne dogodi neki preokret, sa ovim starijim generacijama neke stvari će gotovo nestati. A taj preokret, ali onako drastičan, morao bi prije svega da se desi na televiziji. Jer, TV ima širok auditorijum. Mnogo mladog svijeta raste uz ove katastrofe od rijaliti šoua. To je ne samo izgubljena publika za ovakve predstave, za ovakve scene, za umjetnost, već za vredne sadržaje uopšte uzev.

Posvećenost poslu će dati rezultate bilo da je riječ o televiziji, pozorištu, filmu… Dobro, teško se živi, ljudi trče s jednog posla na drugi, ali posvećenost ipak treba odbraniti, sačuvati. Evo, skoro sam gledala reportažu iz Pozorišta ‘Boško Buha’. Predstava Vasilisa prekrasna, stara dobra predstava za djecu koja se relativno skoro izvodila ne znam koji put, a u publici, vidiš, ozarena djeca, roditelji takođe… To su sadržaji koje treba davati, nuditi, približiti djeci. Na taj način ih motivisati, formirati im i ukus i biće. Šta to znači da im kao zabraniš da nešto gledaju na televiziji?! Pa kako to može? Ko vjeruje u to da se zabranama išta može uraditi? Napravljena je opšta pometnja u kulturnom životu, u načinu života uopšte, u vrednosnom sistemu. To u kakvom smo vrednosnom sistemu zapravo je i uzrok i posljedica sveopšteg posrnuća.”

NEZNANJE I POVRŠNOST VLADAJU U SVIM SFERAMA: “Uopšte mi nije jasno kako je moguće da kao legitiman stav zavlada onaj da sve može da se radi ofrlje, da svi mogu da rade sve… Apsolutno ne mogu da shvatim kako je neznanje i površnost nadvladalo u svim sferama. Valjda svako treba da radi svoj posao najbolje što umije i da da najviše od sebe ne samo da bismo išli dalje, napred, nego da bismo opstali. A šta vidimo svuda oko sebe? Javašluk i neznanje. Ne znam da li ćemo moći iz toga da se iščupamo. A, morali bismo…”

KVALITET JE DISKVALIFIKOVAN, MANIPULACIJA JE LEGITIMNA: “Vidite, da su svi u svojim profesijama pošteni i radni, ovo nam se ne bi dogodilo. Jer to je princip koji daje jačinu, snagu, kvalitet i pojedincu i društvu. A danas je kvalitet u svakom smislu, pa i u smislu obavljanja svog posla, diskvalifikovan kao kriterijum. Da i ne pominjemo manipulaciju koja je postala legitiman i dominantan model. A koja se poruka šalje mladima na taj način? Šalje se, žargonski rečeno, poruka živi se na foru.

Život na foru ima svoju cijenu. Nužno nosi (unutarnju) prazninu. Čak i kad donese neki uspjeh, čak i kad, što bi se reklo, fora upali, praznina je neminovna.

KRAJNJE JE VRIJEME DA SE PREOBRATIMO: “Mislim da je ovo krajnji trenutak kada ljudi, ako hoće da idu dalje i da ostanu ljudi, moraju da se preobrate. Umjetnost tu, vjerujem, može mnogo pomoći. Ona ima snagu one tihe vode koja breg roni. Ali istinska, prava umjetnost, a ne marketinški naduvana. Danas se svašta podvodi pod umjetnost. Sveopšti pad kvalteta, zamena teza…. A nije nikakva tajna ni nepoznanica da je zamena teza užasno opasna stvar. I da se vraća kao bumerang.”

(Blic)