Fosterova je za Intervju magazin rekla da je pred kamere stala sa tri godine, kada je snimila reklamu za kremu za sunčanje, i da bi u suprotnom vjerovatno bila pravnica ili profesorka u školi.
– Dopala mi se tehnička strana snimanja filma, ali nikad se nisam zaljubila u dio sa glumom. To je bilo suprotno mojoj naravi, i mislim da me je to obogatilo kao osobu – navela je Foster.
Oskarovka nagrađena za filmove “Optužena” (1988) i “Kad jaganjci utihnu” (1991), navela je da je uvijek pravila filmove prema sebi, gdje je sve bilo okrenuto ka njenom liku i nije morala voditi računa o drugim glumcima.
– Kako starim shvatila sam da je to bilo sebično sa moje strane, da sam ljubomorno čuvala nešto što nisam željela da dijelim – priznala je Fosterova.
Prema njenim riječima, sada se navikava na zajednički pristup, gdje se ne radi sve o njoj, i zanimljivo je, jer sreće “sve te glumce koji rade sve različito”.
Kao rediteljka filmova, poput “Home for the Holidays” (1995) ili “Igra novca” (2016), Foster stavlja naglasak na probe prije snimanja i nastoji da ne dovede u pitanje svoje glumce, kako bi mogli da “stvore nešto kohezivno i sa osjećajem spontanosti, sirovost i svježine”.
– To kažem rediteljima, ali me ne slušaju, pa ponekad radim na filmu gdje moram snimiti nešto iz 120 pokušaja. Onda sam: “Okej, dobro, zbogom” – navela je glumica.