U petak, 1. novembra, svega nekoliko sati prije nesreće na Željezničkoj stanici Novi Sad u kojoj je smrtno stradao, Đorđe je u lokalu u centru Kovilja popio sok i popričao sa vlasnicom koja mu je ujedno i komšinica i koja je tog dana u smjeni mijenjala sina.
– Tog dana došao je kod mene u prodavnicu, ja sam mijenjala sina koji je trebao da radi. Došao je da popije sprajt i htjela sam da mu obrišem sto da sjedne, zadržavala sam ga, ali on je rekao da ide na autobus u 10.30 i da ide u grad, da vodi unučice.
Kasnije istog dana zvala me je uplakana unuka i pričala mi za drugaricu Milicu Adamović da je u istoj nesreći poginula. Pokušala sam da je smirim i govorila joj da možda to nije tačno, ali ona mi je rekla da jeste i da je škola to objavila. Tog dana, tog petka bili su zajedno i rastale se nakon škole – priča Branislava iz Kovilja.
Mještanin koji je poznavao Đorđa, kako kaže, iste večeri je saznao da je Firić jedan od poginulih u padu nadstrešnice. Pamti ga po tome što je obožavao muziku.
– Kokan, sjećam ga se sa onim njegovim slušalicama u ušima kako ide ulicom, mnogo je volio muziku. Nikada čak nije želio da sjedi u autobusu, uvijek je stajao. Nikada se nikome nije zamjerio, i da je živ govorio bih opet sve najbolje o njemu. Radio je u čistoći i završio osnovnu, a kasnije i za trgovca. Tuga – kaže utučeni mještanin Kovilja koji je dobro poznavao tragično stradalog Đorđa, piše Telegraf.
Na dan tragedije nakon što je Đorđe izašao iz prodavnice sreo ga je još jedan komšija.
Vidio sam ga tog dana na stanici kako sjedi i čeka autobus, poslije sam iz novina saznao šta se dogodilo – kratko je rekao, piše Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu