Magazin

Atlantiđanske imperije (125): Reklamokratija

Najbrže rastuća poslovna grana u SAD koja se direktno tiče interneta i sajber sfere je reklamna industrija.

FOTO: WARNER BROS. PICTURES/YOUTUBE/SCREENSHOT

U tehnosvijetu u kome danas živimo, moć reklame je ogromna. Vlade širom svijeta sprovode svoje zamisli putem medijski usmjerene pažnje.

Termin reklamokratija je nastao početkom osamdesetih godina u američkom društvu visoko razvijene produkcije. On označava dominaciju reklama u današnje vrijeme i potvrđuje visok status koji internet advertajzing ima u vladajućim društvenim strukturama. Bez dobrih reklamnih kampanja na svjetskoj mreži mnogi politički lideri i njihove partije ne bi imali dovoljan broj glasača. Reklamne onlajn kampanje odavno su sastavni dio političkog marketinga.

Komercijalne poruke su svuda i na svakom mjestu, gdje god je moguće da se na njih obrati pažnja. Reklamokratija je stoga prava paradigma društava obilja, postmodernih društava izgubljenih u sopstvenoj hiperprodukciji, u kojima se proizvod konačno izjednačava sa sopstvenom reklamom.

Klasično SF ostvarenje američkih autora Pola i Kornbluta “Reklamokratija” zbiva se u bliskoj budućnosti, koja kao da je već počela. Vlasnik džinovske multinacionalne advertajzing firme, gospodin Šoken, u uvodu romana objašnjava kakvim se sve sredstvima koriste veliki centri za prodaju, ne bi li konzumentima prodali neku robu: “Kunem se da je cijela prokleta vlada u zavjeri sa konzervacionistima! Znate li šta su učinili? Stavili su van zakona kompulzivne podzvučne efekte za naše oralne oglase – ali mi smo reagovali nizom semantičkih ključnih riječi koje se nadovezuju na sve osnovne traume i neuroze u savremenom američkom životu. Oni su zabranili da projektujemo naše poruke na prozore vazdušnih automobila – ali i tu smo im doskočili. Iz laboratorije saznajem da ćemo uskoro isprobati sistem koji projektuje naše poruke direktno na mrežnjaču oka.”

Svijet budućnosti u Pol-Kornblutovom romanu je podređen dominaciji velikih multinacionalnih kuća i njihovih advertajzing kompanija. Taj izmaštani svijet već uveliko liči na ovaj u kome trenutno živimo. Velike američke komercijalne kompanije kao što su IBM, Koca Kola, Pepsi, Majkrosoft i mnoge druge, izborom i prezentacijom svojih proizvoda na internetu vladaju globalnim tržištem.

U filmu Ridlija Skota “Blade Runner”, rađenom po romanu Filipa K. Dika, nad prenaseljenim futurističkim megalopolisima dominiraju predimenzionirani reklamni displeji koji neprekidno emituju komercijalne poruke, a u TV serijalu “Max Headroom” na ulicama su pored svakog semafora postavljeni monitori koji emituju reklame. Laserski hologramski reklamni materijali koji dominiraju u prostoru zajedno sa džinovskim oblakoderima danas su dio svakog novog holivudskog projekta. Tendencija reklamokratije je dakle, da svaki djelić prostora ovog našeg svijeta upotrijebi za komercijalne svrhe, od sitnih stvari poput podmetača za čaše do velikih panoa.

Ikonički znaci nekih kompanija u informacionom dobu tehnosvijeta označavaju mnogo više od kvaliteta proizvoda koga predstavljaju, te svojim fantastičnim i agresivnim reklamnim kampanjama postaju dio postojeće pop mitologije. Spotovi za Levis farmerke već godinama prave mit o mladom zdravom i slobodnom Amerikancu obučenom u najomiljeniju uniformu tehnosvijeta – farmerke. Japi konzumenti se oduševljavaju mini pričama o bjekstvu iz automatizma reklamokratije.

U čuvenoj reklami koju je uradio Bartl Bugl Hagerti, mladić ulazi u vešeraj i skida svoje Levis farmerke, da bi ih oprao u mašini za veš, dok ga drugi posjetioci sa čuđenjem posmatraju. U drugoj Levis reklami, maneken na motoru upada u poslovne prostorije brokerske firme u kojoj radi njegova djevojka, koja je premorena teškim kancelarijskim zadacima. Ona se oslobađa birokratskih stega tako što skida svoju decentnu suknju, oblači farmerke, skače na urlajući motor i odjuri u slobodu zajedno sa svojim spasiocem. Levis je tako u pop ključu pomoću reklame postao mitski predmet koga obožavaju i mladi i stari širom svijeta.

Radi se, naravno, o još jednoj lukavoj podvali elite koja kreira reklame; oslobođeni mladi ljudi obučeni i uniformisani u Levis odjeću postaju šetajuće propagandne poruke. Reklamokratija je na taj način, preko odjevnih predmeta – od čarapa do kapa, osvojila još jedan prostor na ovom našem EPP-om prenaseljenom svijetu.

(Nastaviće se)