Mnogi svjedoče da su im te posljednje rečenice oblikovale razumijevanje sebe i svijeta, dale smjer za ostatak života.
Penzionerka Marija (84) ispričala je da je na onaj svijet ispratila mnogo ljudi koje je voljela, počevši od njene 38. godine, kada joj je umrla baka.
– Od svih sam naučila ponešto, a posljednje riječi voljenih koje su me vodile kroz život glase: “Budi zadovoljna s onim što imaš. Voli svoj dom, svoju porodicu. Probleme riješavaj kad dođu na red, ne brini unaprijed šta će biti kad naiđu, jer kad dođu ti više nećeš biti ista, a ni okolnosti koje te prate. Brini za svoje zdravlje. Brini i za štednju, da ne zavisiš ni od koga. Vjeruj u Boga” – povjerila se Marija.
“Život je voda iz bunara”
I svjedočenje jedne žene na platformi “Quora” glasi:
– Nekoliko dana prije smrti, moja baka je bila na intenzivnoj njezi u bolnici, trpjela je strašne bolove i nelagodu. Isprepletena je bila cjevčicama, uključujući onu u grlu. Ruke su joj bile vezane. Kratko je vrijeme bila pri svijesti. Tokom jedne naše interakcije, sa suzama u očima, rekla mi je: “Pravi život je na selu, voda iz bunara, svježa vruća lepinja, jednostavan život, sve je ostalo nevažno i beskorisno.” Pogledala me je u oči, a zatim zaspala. Mogla sam da osjetim dubinu emocija u njenim riječima. Iskreno, od tog dana pomalo sam izgubila interes za ovaj brzi tempo života koji živim.
“Gest zbog kog znam da sam bila voljena”
Posljednji gest koji je i jedna Jelka dobila od svoje bake ostavio je dubok trag u njenom životu.
– Moja baka je živjela na selu, a ja u dalekom gradu. Kad je doživjela moždani udar, posjetila sam je sa svojom tek rođenom kćerkom. Baka je ležala nepokretna u krevetu, ali je bila sasvim prisebna i razgovarale smo dva dana. Jedan dan sam joj na odlasku brižno popravljala jorgan i rekla da se brzo vidimo. Zgrabila me nekom nadnaravnom snagom da sam zamalo pala na nju, i snažno me zagrlila. U tom trenutku sam shvatila da je posljednji put vidim živu. Nikad mi u životu nije bilo teže, a teško mi je i danas kad se sjetim. Ljudi doista naslute skoru smrt – priča ona pa dodaje da ono što je u tom trenutku shvatila jeste – da je bila voljena i osjećala se bogatom i srećnom.
“Irena, ne zgrći novac”
Još jedna gospođa Irena je otkrila koliko su joj mudre riječi komšinice na samrti pomogle u životu.
– Kad je moja 93-godišnja komšinica slomila kuk, znala je da joj se bliži kraj budući da je sasvim onemoćala. Bila sam kod nje i rekla mi je da mi posljednji put ponavlja, neka ne težim toliko materijalnom. Rekla je: “Ja znam da je vama u stanu s djecom tijesno, ali nemoj dati sve što imaš, ili još gore dizati kredit, za jednu sobu više. Vidiš kako djeca brzo rastu. I ja i moja kćerka smo sakupljale, pa je umrla prije mene. Šta su mi poslije nje trebali i kuća i vikendica i dva auta? Meni je i ovih 38 kvadrata stana bez nje bilo previše. Irena, ne zgrći toliko novac, radije idi s porodicom na izlet” – otkrila je Irena, pa dodala:
– Sada, kad dođem u iskušenje da počistim račun zbog novih cipela ili torbe, ili me uhvate neke lične frustracije, sjetim se tih riječi i povučem kočnicu. Odmah se osjetim bolje i sa osmijehom joj zahvalim tamo negdje gore. Ali zato često odem s porodicom na izlet jer razumijem da je vrijeme provedeno s voljenima najvažnije, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu