Prema podacima iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH, za uvoz više od 242,6 tona vode izdvojili smo ravno 298.919.544 KM.
Vode bez šećera i aroma, uključujući prirodne ili vještačke mineralne i gazirane vode, platili smo 38.903.540, a one sa šećerom i drugim sredstvima za zaslađivanje ili aromatizaciju, te ostala bezalkoholna pića osim sokova od voća i povrća, čak 260.016.004 KM.
– Vjerovatno bi ekonomisti to drugačije komentarisali, ali što se mene tiče, mi ne uvozimo vodu, već brendove. Mi imamo vode, ali je problem što moramo više poraditi na razvoju i poznatosti naših brendova – kaže Nenad Brkić, ekspert u oblasti strateškog marketinga i komunikacija, profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
Iako domaće vode osvajaju i svjetske nagrade za kvalitet, voda iz Tešnja bila je i na zvaničnom meniju Bijele kuće, ali u pitanju su uzleti kratkog daha, nakon kojih ih više ne vidimo u medijima.
Brkić ukazuje upravo na nedostatak kontinuiteta u komunikaciji s tržištem.
Padanje u zaborav
– Morate biti prisutni i u medijima. Bez medija se ne može napraviti brend. Ljudi vas zaborave, dolaze drugi koji zauzimaju mjesto u mislima kupaca i tako to funkcioniše. Moj prijedlog je da imaju kontinuitet u komuniciranju s kupcima. Ekonomskog patriotizma imamo i nemamo, ponekad kompanije previše očekuju od nas, jer ljubav je dvosmjeran proces – kaže on, dodaje da razumijemo razloge zašto trebamo kupovati domaće, ali proizvođači moraju pokazati svoju ljubav prema nama.
– Kako se ljubav pokazuje u biznisu? Pored ostalog i da komuniciraju s nama, jer mi kulturološki volimo da komuniciramo. Ljubav na biznis način je uvijek kvalitetan proizvod, kvalitetna komunikacija, razumne cijene – ističe Brkić, te podsjeća na mogućnost udruživanja proizvođača u zajedničkim kampanjama na promociji svojih proizvoda, prenosi Avaz.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu