U intervjuu za Blic je otkrio na čemu radi, da li su se njegovi prioriteti promijenili, kao i šta se dešava sa odlukom da se ostvari kao roditelj i kakav je život u inostranstvu.
– Sve je drugačije. Na prvom mjestu ovdje svako gleda svoje dvorište. U Barseloni ljudi žive svoje priče, živote i niko nikoga ne ugrožava. A uvijek su tu da pomognu. Osjećaj slobode, kvalitet vazduha, mediteranska ishrana, fantastična arhiktetura kao i visok nivo kulture su stvari koje me i dalje i nakon 25 godina života i boravka u Barseloni fasciniraju i oduševljavaju – kaže on i otkriva da li je teže tamo živjeti ili ipak lakše:
– Na početku je svakome drugačije. Treba se adaptirati, ali čovjek se na bolje lako i brzo privikne. Barselona, kao i cijela Španija, odiše životom te i kada naiđe teži period lakše se sve to prebrodi. Na kraju nije toliko važno gdje je teže, već gdje je ljepše i gdje se čovjek osjeća živim i dostojnim građaninom. A za to se vrijedi boriti. Gdje god to bilo.
Ono što je izazvalo veliku pažnju javnosti jeste i Aleksino priznanje da želi da se ostvari kao roditelj, uz pomoć surogat majke iz Kolumbije, a sada je otkrio u kojoj je to sve fazi.
– Cijela procedura, promena administracije i zakona prema osobama koje nisu državljani Kolumbije je rezultiralo time da se cijeli proces dosta usporio. Još uvijek ne znam šta će biti po tom pitanju. Sa druge strane znate ono, nešto se zatvori da bi se nešto drugo otvorilo. Te još sam u priči. Vidjećemo – kaže on, otkrivajući da li ga roditelji i prijatelji podržavaju u tome što je naumio.
– Imam i podršku, ali i kritiku. U oba slučaja sam zahvalan i za jedno i za drugo. Jedno ti daje osjećaj sigurnosti i gura te dalje, drugo te nečemu nauči. Dakle, dobro je.
Na pitanje da li je spreman za sve što ga čeka, te da li ima tremu za sve što dolazi, Aleksa kaže:
– Spreman ću biti kada se čekanje završi. Tremu ću imati kada dođe to što treba. Za sada sam u mirnoj luci i ne talasam previše. Trudim se da se u miru budim i u miru da zaspim.
Muzika i balet su njegova velika ljubav, a Jelić je otkrio šta se dešava na tom poslovnom polju.
– Jedno se završava, drugo se nastavlja. Da mogu igrao bih balet do kraja života jer je to moja ogromna ljubav. Ali fizika je fizika, godine utiču na to da toj svojoj prvoj ljubavi moram uskoro reći zbogom. Ova druga ljubav zvana muzika nastavlja i dalje da živi, raste i diše. Tu nema ograničenja i time mogu da se bavim do kraja svog ovozemljaskog postojanja. I dok me služi glas – kaže on i dodaje:
– Odnedavno sam počeo i da nastupam sa Yu grupom u ulozi pratećeg vokala i to je jedno potpuno novo iskustvo, neprocjenjivo i jako dragocjeno. Uskoro završavam novi singl koji će biti objavljen na proljeće. Dakle, radim. Ne stajem.
Plesom je počeo da se bavi još kao dječak. Velika fizička spremnost je bila potrebna za ono što je odabrao, a danas, kada pogleda na sve uspjehe iza sebe i povrede na sceni, kaže:
– Bravo, dao si cijelog sebe i uradio maksimum koji si mogao. I za tih 35 godina igračke karijere skoro pa sam prošao bez težih povreda. Kada pogledam iza sebe i sjetim se baletske škole, iskustva u ansamblu “Kolo”, zatim godine rada u Pozorištu na Terazijama, pa Barselona, akademija i rad sa IT densom koja mi je omogućila dodatno usavršavanje i rad sa svjetski priznatim koreografima, projekti u čuvenom Liceu. A onda više od 20 godina igranja na sceni Narodnog pozorišta. Svoju misiju kao igrač sam ispunio i ostvario.
Aleksa ističe da ne voli medijski da se eksponira, ali da vrijedno radi na svojoj karijeri, te da nastupa u jednom kabareu.
– Nisam se povukao, samo ne vidim sebe u onome što masa voli ili traži, nisam dio estrade, ne pripadam nijednoj političkoj partiji i kao takav sam tih. A prisutan. I dalje sa vjerom da će Beograd i Srbija doživjeti promjenu. Kako političku tako i kulturnu. Jer znate već onu čuvenu “zemlja bez kulture je zemlja bez identiteta” – rekao je Jelić.
Na pitanje da li Aleksa ostvario sve želje, on kaže:
– Neke želje jesam ostvario, a neke nisam. Za neke možda još nije vrijeme, a za neke je možda već kasno. Za neostvarene ne krivim nikoga. Na moju sreću pa ima više ostvarenih jer živim tamo gdje želim i radim ono što volim, što je već veliki uspjeh, zar ne?
Na pitanje da li su postojali momenti u životu kada je sebi rekao: “Ne mogu više”, te ko mu je i šta u tim momentima pokretač, pjevač kaže:
– Da, ja sam složeno ljudsko biće, imam puno dijelova sebe i radim na tome da ih harmonizujem i stavim u prezent kako ne bih upadao u ta stanja koja ste pomenuli – kaže on, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu