Rekli su mi da idem kući i da čekam poziv, koji možda može doći sutra, a možda I nikada. Znajući da sam tek 54. na listi čekanja, a da se tada radilo po jedna ili dvije transplantacije, ali i da ipak o tome odlučuje i krvna grupa i mnogo drugih faktora i parametara. Ja sam Bogu prepustio tu odluku, rekao sam neka bude kako on kaže. I bilo je čudo. Ja sam AB pozitivna grupa, veoma rijetka i vjerovatno nisam imao nikakvu konkurenciju. Tako sam sa 54. mjesta dopao na prvo – prisjeća se za RINU Goran.
Veoma je zahvalan doktorima u Kliničkom centru koji su vrhunski stručnjaci I izuzetni ljudi. Operacija je trajala preko četiri sata, a kako je to zabilježeno kamerom zbog dokumentarnog filma, Goran je I jedan od rijetkih koji je u tegli vidio svoje sopstveno srce.
– Vidio sam posljednja dva otkucaja svog bivšeg srca. Otkucalo je samo jedanput, drugi put je stalo. Kako sam ja muzičar odmah sam tražio od sestre olovku i papir kako bih napisao stihove, koji su me tada isnpirisali. Bukvalno na koljenima ja sam napisao pjesmu “Anđeo na zemlji”.
– Pjesma je posvećena preminulom dečku koji je imao 32 godine čije srce sam ja dobio. Snimio sam pjesmu, uradio sam sa sinovima spot i ta pesma služi kao promocija važnosti doniranja organa u Srbiji – dodaje Goran.
Pored vrhunskih stručnjaka, Goran je danas ali i zauvijek će biti zahvalan svom anđelu čije srce kuca danas u njegovim grudima, ali i njegovoj porodici koja je odlučila da njegove organe donira i tako spasi nekoliko života.
– Ne mogu da vam opišem riječima kako živim nakon transplatacije. Osjećam da nisam sam, ponosan sam što nosim u grudima srce tog mladića. Nakon muzičke emisije Nikad nije kasno, gdje sam ispričao svoju priču javila mi se porodica mladića čije srce sam dobio.
– Dogovorili smo se da dođemo kod njih jednog dana u posjetu. Danima prije toga nisam spavao, mislio sam kako će taj susret da prođe. Kada smo supruga i ja stigli u dvorište izašla je njegova sestra i bacila mi se u zgrljaj. Tu emociju ne mogu da opišem riječima, Rekla je samo – mogu li da stavim ruku na srce, da pozdravim brata – priča Goran.
Za kraj ističe da su ljudi poput te porodice zaista prave ljudske gromade i da mu je žao što žele da ostanu anonimni, jer koliko su dobri za njih treba da čuje čitav svijet.
– Mi smo sada kao jedna porodica. Posjećujemo se, oni traže da budu anonimni i dalje, ali takva porodica zaslužuje da stoji na krovu svijeta i da bude primjer svim porodicama kada ostanu bez svog najmilijeg. Osim srca, dali su sve organe svog djeteta. Spasli su nekoliko života – kaže Filić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu