Ono što je karakteristično za carine je to ko ih plaća – rekao je Robert Haus, profesor međunarodnog ekonomskog prava na NYU, za Quartz. „Entitet ili osoba koja je zakonski odgovorna za uvoz proizvoda u zemlju mora da plati carinu.“
Drugim riječima, kada predsjednik Tramp „udari“ [određene zemlje] carinama, pogođene zemlje zapravo ne plaćaju nove naknade. Umjesto toga, granični agenti naplaćuju iznos koji odredi savezna vlada (obično procenat) od kompanije (najčešće američke) koja plaća za uvoz stranog proizvoda.
Postoji mnogo razloga zbog kojih bi neka zemlja mogla da uvede carine na trgovinskog partnera. Jedan od njih je prikupljanje novca, poput svakog drugog poreza. Zemlje takođe uvode carine kako bi stvorile prednost za domaće proizvođače, poskupljujući proizvode iz inostranstva. SAD su gotovo od osnivanja koristile carine iz ovih razloga. Nekada su bile ključni izvor prihoda, ali se to promijenilo uvođenjem poreza na dohodak.
Ako su carine normalne, zašto je ovo tolika vijest?
Tokom prošlog vijeka, Kongres je postepeno davao izvršnoj vlasti ovlašćenje za uvođenje carina. Predsjednik Tramp, u posebnoj mjeri, favorizuje visoke carine – čak i kada su u pitanju najbliži trgovinski partneri SAD-a.
Dana 3. februara 2025, Tramp je najavio i zatim odložio uvođenje 25% carine na sav uvoz iz Meksika. Istovremeno, najavio je carine od 25% na većinu uvoza iz Kanade i 10% na kineski uvoz. Takođe je razmatrao carine na robu iz EU i Velike Britanije.
Predsjednik SAD je vodio kampanju uz obećanje o carinama, prozvao sebe „čovjekom carina“ i nazvao ih „najvećim izumom svih vremena“. Nedavno je pokušao da poveže carine sa imigracijom i krizom izazvanom fentanilom.
Zašto Tramp voli carine?
– Tramp ima teoriju o industrijalizaciji koju je, čini se, izvukao iz svojih tumačenja politike predsjednika Vilijama MakKinlija i prilagodio svom shvatanju problema Harli Dejvidsona u Indiji – rekao je Mark Buš, profesor međunarodne trgovinske diplomatije na Džordžtaun univerzitetu, za Kuartz. Suština te teorije je: „Ako izgradiš visoke carinske zidove, kompanije će doći i poslovati unutar SAD-a.“
Ovakva strategija je primjenjivana u prošlosti i još uvijek postoji u pojedinim zemljama u razvoju. Međutim, prema Bušu, ovo nije održiva strategija za SAD, prije svega zbog složenosti današnje globalne ekonomije.
– Ideja da će kompanija A investirati u SAD samo zato što su postavljeni visoki carinski zidovi je teško održiva, jer ta kompanija dolazi sa stotinama dobavljača prvog i drugog nivoa – objasnio je Buš. „Zato je ovo zastarjela i loše primijenjena analogija iz prošlih vremena.“
Hoće li carine pomoći SAD-u?
Studija iz 2024, sprovedena od strane ekonomista sa MIT-a, Svjetske banke, Harvarda i Univerziteta u Cirihu, pokazala je da Trampov trgovinski rat iz 2018-2019. nije donio ekonomsku korist američkoj unutrašnjosti stvaranjem novih radnih mjesta. Istovremeno, „odmazne carine imale su jasne negativne efekte na zaposlenost, posebno u poljoprivredi, a te štete su samo djelimično ublažene američkim subvencijama za poljoprivredu“.
Tramp možda vidi carine kao „prihodnu mjeru“ za smanjenje poreza na dohodak, objasnio je Buš.
– Priča o prihodima, koliko god zvučala privlačno, jednostavno nije tačna – rekao je.
– I žalosno je što se u 2025. uopšte o tome raspravlja, jer trenutni prihod od carina iznosi oko 2% saveznog budžeta, što je otprilike i nivo na kojem bi trebalo da ostane – dodao je.
Ko na kraju plaća carine?
Prema istraživanju Jejl Budžet Lab-a, carine će vjerovatno povećati cijene koje Amerikanci plaćaju za razne proizvode, uključujući automobile, drvo, gorivo i hranu.
Čak i ako Tramp značajno poveća prihode od carina, Buš upozorava da je to „izuzetno regresivan porez koji najviše pogađa siromašne porodice, jer se oporezuju osnovne životne potrepštine“.
Prema Hausu, neki proizvodi će poskupjeti brže od drugih.
– Ako kupuju robu koju moraju da imaju, poput goriva za grijanje, prodavac će reći: ‘Pa, to im je neophodno, jednostavno ću prenijeti dodatne troškove na potrošača’.“ Kod manje esencijalnih proizvoda i industrijskih komponenti, kompanije će biti opreznije s prebacivanjem troškova, jer bi inače mogle izgubiti kupce – rekao je.
A šta je sa ekonomskim pritiskom?
Iako pogođene zemlje ne plaćaju carine direktno, one ipak snose posljedice, jer im otežavaju prodaju proizvoda i negativno utiču na njihove ekonomije. Ipak, Buš naglašava: „Ova logika ne poništava osnovnu činjenicu – američki potrošači će platiti cijenu ovih carina.“, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu