Za njegovo ubistvo su osuđeni Nikola Bojović na 18 godina, i Mitar Pandurević na 15 godina. Međutim, Apelacioni sud u Beogradu smanjio je za tri godine zatvora kaznu Nikoli Bojoviću, odnosno sa 18 na 15 godina zatvora, dok je drugooptuženi Mitar Pandurević, koji je bio osuđen na 15 godina, kažnjen sa tri godine zatvora zbog učestvovanja u tuči, prenosi Blic.
Stefanov otac oglasio se povodom godišnjice ubistva sina, a njegovo pismo prenosimo u cijelosti:
– Pet godina bez Stefana, bez našeg anđela. Hladan februarski dan i sivilo oko nas su samo podsjetnik da se za nas ništa nije promijenilo. Naša bol i bol mlađeg sina, porodice i prijatelja, i svih koji su ga poznavali ni za trenutak nije postala manja. Naprotiv, samo je praznina produbljena, a rane krvavije. Jedino sjećanje na njega je jače od svih sijenki koje je ta prokleta noć ostavila iza sebe, noć kada nije bilo razloga, nije bilo provokacija, nije bilo ničega što bi opravdalo zlo koje je uslijedilo. Jedan besmislen i monstruozan čin grupe nasilnih momaka ugasio je život nedužnog mladog bića koje je volelo život i radovalo se svakom živom stvoru.
Nije dijelio ljude na bogate i siromašne, nije mario za skupu odjeću i bijesne automobile. Mnogo sam voleo to kod njega, a sada žalim što ipak nije bio malo drugačiji, što ga nisam naučio da prepozna zlo i što njegovo čisto srce nije znalo da razlikuje dobre i loše ljude.
Danas, pet godina kasnije, kraj njegovog groba i na mjestu gdje je poslednji put stao, okupio se veliki broj naših i njegovih prijatelja, stoje u tišini i bojažljivo pale svijeće i spuštaju cvijeće, bojeći se valjda da nas nečim ne povrede, a majka najtužnijeg pogleda lagano prelazi rukom preko isklesanog imena njenog čeda.
Ja, njegov otac koji je nekad stajao kao stijena i sa ponosom gledao u svoju djecu, jedva suzdržavam suze. Drhte mi ruke, ali sada ne od zime i straha, već od bijesa i nemoći, od očaja koji nosim u grudima već pet godina iščekujući pravdu koja izgleda nikada neće doći. Kako je moguće da život jednog mladog i poštenog čovjeka vredi samo toliko? Ubili su mog sina, a sud im je dao šansu da nastave svoje živote, dobijaju olakšice i skraćivanje kazne? A gde je moje dete, gde su njegova prava? Zar će moje dijete biti samo broj nekog sudskog spisa, zar pravosuđe znači samo neka procedura, a ne pravednost? Zar će samo moja porodica nositi doživotnu presudu – život u bolu, a oni će likovati i radovati se svojim unucima? Zašto sistem ne prepoznaje porodice koje su izgubile svoje najmilije? Zašto sve više očajnih očeva najavljuju osvetu, zar će od nas ovakve nepravde napraviti zvijeri?
Vjerujte, na ivici sam živaca, svako jutro se budim sa sve većim bijesom, nema dana da mi neko ne kaže kako ih viđa na proslavama, na ulici kako šetaju slobodno kao da nemaju nikakvu krivicu. Izgleda da će mnogo pitanja ostati bez odgovora. Meni je moje oduzeto, otrgnuto iz porodičnog doma, nije bilo dugme koje je otpalo s kaputa i zato ova tragedija ima veliku težinu i krivci bi dosad trebali biti u zatvoru, ne na slobodi.
Posmatrao sam ih tokom suđenja i njih, i nesavjesne roditelje, gledao u lica onih koji su branili ubice, svesni njihove krivice, a ipak ne birajući sredstva ih izvlačili ,pitao se kako odu kući svojoj djeci. Nisam mogao da vidim trunku pokajanja sem onih neiskrenih izjavljivanja saučešća i lažljivih riječi koje treba da uđu u zapisnik. Nisu oni morali da prepoznaju svoje dete u mrtvačnici, nisu imali taj najteži trenutak u životu jednog roditelja, i zato će oni biti dobro, ali ja nikad – rekao je on.
“Nikad neću stati da se borim za pravdu”
– Nikad neću stati da se borim za Stefana i njegovu pravdu, za sve druge Stefane kojima sistem duguje pravdu, nemoj da se niko nada da ću posustati. Možda sam samo izabrao pogrešan način predajući ih pravosuđu, verujući u njihovu savesnost i profesionalnost, i to u vreme kad se javno u medijima govori kako se procesi namještaju, kako se unapred pojedini prljavi advokati dogovore sa delom sudskih Veća o oslobađanju. Vrijeme će pokazati, možda je pak moj legitiman način borbe najispravniji? Pet godina pravde nema, a kako vrijeme odmiče, sve više ih je na slobodi.
Sudski proces je predugo trajao iako je pred Višim sudom u Smederevu dva puta donesena ista presuda gde se Bojović osuđuje na kaznu od 18, a Pandurević na 15 godina zatvora, Apelacioni sud je u maju prošle godine smanjio kazne i preinačio presudu u delu za Pandurevića, na šta je na reagovalo Više javno tužilaštvo iz Smedereva i podnijelo zahtjev Vrhovnom javnom tužilaštvu o povredi zakonitosti, što je i prihvaćeno.
Sada ostaje da Vrhovni Kasacioni sud donese odluku. Dakle, vrh pravosudnih organa smatra da Pandurević ima mnogo veću krivicu i da je takvom odlukom Apelacije bitno povređen zakon. Čitajući obrazloženje presude gdje se jasno i nedvosmisleno kaže da niko nema zamerke na presudu Višeg suda, da su dokazi protiv obojice neoborivi i nedvosmisleni, dakle jasni, da je sud dobro odmerio i olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, a pritom menjaju u jednom delu kvalifikaciju dijela, svakom može biti jasno da presuda nije donesena u skladu sa zakonom, sa čim se slaže i Vrhovno tužilaštvo.
Što se tiče Predraga Stoiljkovića, trećeg učesnika tog nemilog događaja, prvostepeno je osuđen u januaru prošle godine pred Osnovnim sudom u Velikoj Plani na kaznu od dve godine i osam mjeseci, što je Viši sud u Smederevu i potvrdio. Dakle, presuda je pravosnažna, ali je Predrag toliko nečastan, toliki nečovek, da nije mogao i to malo da odsluži. Koliko ga je sve u vezi ovog ubistva pogodilo, i njega i njegove nesavjesne roditelje videli smo iz snimka njegovog provoda odmah nakon izrečene presude i mnogih provokacija koje doživljavamo od strane istih. Nije se javio Zavodu za izvršenje sankcija, tako da se smatra da je u bekstvu i za njim bi trebalo da bude raspisana međunarodna poternica i iskreno se nadam da će u skorije vreme iza rešetaka. Što se Bojovića tiče, nadam se da je na dnu pakla odakle neće moći nikad se iščupa. Stefanov tata
Podsjetimo, Stefan Filić (18) bio je teško povrijeđen u tuči ispred diskoteke u Velikoj Plani 2. februara 2020. godine, a potom prebačen u bolnicu u Beogradu, gdje je od zadobijenih povreda i preminuo.
Za njegovo ubistvo su osuđeni Nikola Bojović na 18 godina i Mitar Pandurević na 15 godina.
Za nasilničko ponašanje osuđen je Predrag Stoiljković na dve godine i osam mjeseci zatvora.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu