Podsjetimo, u napadu je ubijeno 11 ljudi, među kojima je i napadač.
Sara se prisjeća jezivih trenutaka kada je Rikard Anderson otvorio vatru i počeo da sije smrt po školi. U stanju šoka govori kako je “gotovo bilo divno kada se oglasio protivpožarni alarm, jer je prigušio zvuke pucnjave”.
– Tek kada sam izašla iz učionice sam shvatila da su ljudi mrtvi. Krvi je bilo svuda – priča djevojka.
Sara kaže da i dalje ne može da dođe sebi od svega… Navodi da se u januaru upisala u školu za odrasle u Orebru, kako bi učila švedski i još jedan predmet. Kobnog 4. februara, otišla je na čas švedskog, koji je trebalo da počne u 12.30.
– Samo što sam sjela, naša profesorka je uključila svjetlo i spremala se za čas kada smo čuli nešto što je zvučalo kao pucanja. Vrata su još bila otvorena. Profesorka je potrčala, zatvorila ih i zaključala – rekla je Sara dodajući da u tom trenutku nikom još nije bilo jasno šta se događa.
A onda je sve krenulo da se odvija kao u najstrašnijem filmu. Kroz staklo na vratima vidjeli su uspaničene ljude kako trče hodnicima, a potom i još pucanja. Njene kolege su u panici počeli da guraju stvari ka vratima kako bi se zabarikadirali i zatvorili staklo.
Za to vrijeme je napadač sijao smrt. Sve vrijeme su odjekivali pucnji. Sara se povukla u jedan ćošak učionice i svi su se podvukli pod stolove.
– Bilo je veoma čudno jer me je odjednom preplavio neki osjećaj mira. Mislila sam, ako mogu da budem mirna, onda mogu i da smirim druge i pobrinem se da svi budu bezbjedni – priča Sara.
Upravo je ona iz te učionice pozvala policiju.
– Ruke su mi se toliko tresle da sam jedva ukucala broj. Bilo je zauzeto iznova i iznova, vladala je panica – rekla je Sara.
Kada je konačno dobila vezu, policija joj je rekla da je obavještena o napadu i da je pomoć na putu. Baš u to vrijeme se oglasio protivpožarni alarm. Sara kaže da je to utišalo zvuke pucnjave.
– Na neki čudan način bilo je lijepo. Da je utihnulo bilo je grozno – priča Sara koja je tokom napada uspjela da razmjeni poruke sa svojom sestrom.
– Nisam znala hoću li umrijeti, da li će pomoć stići do nas. Napisala sam joj da sam prestravljena od smrti i da je volim – rekla je Sara.
Ona i njene kolege su više od dva sata bili zarobljeni u učionici, dok je alarm sve vrijeme zavijao.
– Onda je neko pokucao na vrata i rekao da je iz policije. Nismo smjeli da se usudimo da otvorimo vrata. Svima nam je Brejvik bio u glavi i mislili smo da ta osoba koja je ispred vrata nije pravi policajac – rekla je Sara.
Profesorka je tada pozvala policiju, koja joj je potvrdila da su njihovi pripadnici ispred vrata i tada su se usudili da ih otključaju. Tada su svi zagrljeni i prestravljeni krenuli napolje.
– Policajci su nam rekli da ima mnogo krvi svuda i da pokušamo da ne gledamo. Ali onda je jedan pogledao i uspaničio se, a onda sam pogledala i ja. Tek tada sam shvatila da su ljudi mrtvi. Bilo je kao ratna zona. Mnogo krvi…Opet sam pogledala dole, a onda više nisam mogla da gledam – rekla je Sara.
Ispred ju je čekala sestra, koja ju je u suzama zagrlila. Sara kaže da su se dugo grlile i plakale…
“Bio je čudan”
Podsetimo, vjeruje se da je napadač u školi 35-godišnji Rikard Anderson, koji prethodno nije imao policijski dosije. Anderson je takođe ubijen u Erebrou, a policija još istražuje motiv zločina.
Muškarac koji je išao u školu sa Andersonom rekao je za švedski Ekspresen da su napadača iz Erebroa tokom školovanja zvali ”Luvan”, a da je ”nestao” nakon sedmog razreda.
– Godinama je nosio kapuljaču i držao ruke na ustima. Kad sam kasnije razmišljao o njemu, shvatio sam da je to morao da bude neki oblik ekstremne socijalne fobije. Uvijek je bio povučen, skrivao lice. Bio je izuzetno čudan – rekao je on.
Ekspresen navodi da je Anderson bio žrtva zlostavljanja u osnovnoj školi, a njegov rođak je rekao da je bio ”ljubazan” kao dječak, ali da nikada nije imao prijatelje, niti partnera.
– Bio je usamljen, nije imao prijatelje i nikada, koliko znam, nije imao partnera. Kad ste razgovarali s njim, bio je miran, dobar, uredan i ljubazan. Zanimali su ga hokej na ledu i vožnja automobilima’ – rekao je taj rođak. Neimenovani rođak je rekao da Andersen nije proveo Božić sa roditeljima zato što psihički nije bio dobro, a da je gledao televiziju do kasno uveče, zbog čega se teško budio ujutru.
Kako je dodao rođak, Anderson se posljednji put video sa porodicom za 35. rođendan, a većinu vremena na tom događaju je ćutao.
– Uglavnom je želio da bude sam. Posljednji put kad smo se vidjeli, on je većinu vremena ćutao. To je bilo za njegov 35. rođendan. Bilo je kao i obično, jeo je svoju hranu, ali uglavnom nije mnogo govorio. Zatim je uzeo svoju šoljicu kafe i otišao da sjedi sam – rekao je član Andersonove porodice za Ekspresen, prenosi Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu