Naše osobine, talenti i interesovanja često se formiraju u ranom djetinjstvu, pod uticajem porodice, okruženja i prvih iskustava. Djeca koja su odrastala u podsticajnom okruženju često razvijaju ambiciju i sigurnost u svoje sposobnosti, dok ona koja su prolazila kroz izazove ili traume mogu nesvjesno birati profesije koje reflektuju njihovu potrebu za sigurnošću, stabilnošću ili ispravljanjem nepravdi koje su doživjeli.
Psiholozi primjećuju zanimljiv obrazac – ljudi koji su u djetinjstvu morali da se nose sa nepravdom često postaju advokati, oni koji su odrasli u haotičnim ili disfunkcionalnim porodicama mogu se okrenuti psihologiji, dok oni koji su u djetinjstvu preživjeli siromaštvo mogu težiti poslovima koji donose finansijsku sigurnost. Pitanje je: koliko mi zaista biramo svoju profesiju, a koliko ona bira nas na osnovu naših rana, iskustava i vrijednosti koje smo nesvjesno usvojili još u djetinjstvu?
Koje “traume” vode do koje profesije?
Psiholog Maja Ivanović objavila je na društvenim mrežama ril koji govori o tome kako problemi u djetinjstvu definišu ono čime ćemo da se bavimo u životu. Ona posebno naglašava da se psiholozi “često rode iz potrebe da razumiju emociju”, “biznismeni iz borbe za autonomiju”, “sportisti iz problema sa bijesom”, a “arhitekte iz oštrog oka za detalj”.
– Emocionalni problemi stvaraju psihologe. Problemi sa roditeljima stvaraju učitelje, ospesivno kompulsivni poremećaj stvara arhitekte, problem sa perfekcionizmom stvara dizajnere – navodi i nastavlja da nabraja: – Nedostatak vještina stvara pilote. Strahovi ili gubici stvaraju doktore. Potreba za potvrđivanjem stvara influensere. Etički problemi stvaraju advokate. Potreba za moći stvaraju političare.
Kako ističe psiholog u svojoj objavi, svaka profesija krije priču, a svaka priča je jedinstvena.
– Ne biramo uvijek svjestan put, ali baš taj put vodi ka ispunjenju. Šta mislite – kako je vaše djetinjstvo oblikovalo ono čime se danas bavite – postavlja na kraju svog posta psiholog.
Da li zaista biramo svoj put ili on bira nas?
Naš izbor profesije rijetko je slučajan. Iza svake karijerne odluke kriju se ne samo naše sposobnosti i obrazovanje, već i dublji unutrašnji razlozi koje možda nismo ni osvijestili. Ljudi često biraju zanimanja u skladu sa svojim karakterom, ali i kao odgovor na djetinjstvo – bilo da žele da rekreiraju prijatna iskustva ili da premoste traume i izazove kroz koje su prošli.
Ipak, svjesnost o tome može biti moćan alat. Ako prepoznamo kako su naše prošle emocije, iskustva i nesvjesne težnje oblikovale naše izbore, možemo bolje razumjeti ne samo profesiju kojom se bavimo, već i sebe. Na kraju, pravo pitanje nije da li nas djetinjstvo usmjerava ka određenoj profesiji, već da li smo spremni da svoj izbor učinimo svjesnim i autentičnim – bez obzira na prošlost, piše Ona.rs.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu