Magazin

Veliki grijeh je PREKRIVANJE OGLEDALA U KUĆI kad neko umre: Otac Predrag Popović otkriva zašto pravi vjernici to nikada ne bi trebalo da rade

Srpski pravoslavni običaji i vjerovanja vezani za sahranu duboko su ukorijenjeni u tradiciji i religiji, reflektujući poštovanje prema preminulim i vjeru u život poslije smrti.

Veliki grijeh je PREKRIVANJE OGLEDALA U KUĆI kad neko umre: Otac Predrag Popović otkriva zašto pravi vjernici to nikada ne bi trebalo da rade
FOTO: RTS BEOGRADSKA HRONIKA JUTARNJI PROGRAM / YOUTUBE

Ovi običaji nisu samo ritualnog karaktera, već su i način da ožalošćeni izraze tugu, poštovanje i ljubav prema voljenima koji su ih napustili.

Jedan od običaja koji se praktikuje u većini pravoslavnih porodica u Srbiji je prekrivanje ogledala peškirom kad član porodice umre, o čemu je govorio i otac Predrag Popović.

Pokrivanje ogledala, a nerijetko i TV ekrana kad neko u porodici umre nema utemeljenje u pravoslavlju. Po narodnom vjerovanju, u kući u kojoj se nalazi pokojnik ogledala se prekrivaju kako se duša umrlog ne bi prikazala živima.

Takođe, vjerovanje dalje kaže da duša luta oko kuće u kojoj se rastala od tijela, te da bi mogla da uplaši članove porodice u žalosti ako se prikaže u ogledalu. Koliko je ovaj običaj pogrešan objasnio je otac Predrag Popović.

Pročitajte još

“Kad bi čovjek vaskrsao, rekli bi da se povampirio”

– Ubi nas neznanje. Zato se molimo i kažemo: ‘Gospode, spasi nas, molimo ti se za grijehe naše i neznanje narodno.’ Zamislite da dođem na opijelo i pomolim se Bogu i Bog vaskrsne čovjeka nasred opijela, čovjek oživi tu pred svima. I šta mislite, šta bi radili ovi njegovi? Pobjegli bi, razbježali bi se. A ovi koji su tu, oni bi rekli da se povampirio. I onda bi ga zakovali, ubili bi ga, pa oprali ruke poslije u lavoru i vodi koji stoji ispod sanduka – kaže otac Predrag.

On podsjeća da se nekada događalo da “pokojnik oživi”:

– To se dešavalo, to su zabilježeni slučajevi da čovjek oživi za vrijeme opijela ili u toku noći, dok njegovo tijelo čuvaju u kući pred sahranu. A to je bila klinička smrt. Čovjek umre, njegovi odmah zovu popa, dođe pop i odmah kreće da čita, nema tu šta da se čeka, samo kovčeg da se spremi i to je kraj priče. Porodica sahranjuje svog člana, a on oživi. I oni ga ubiju, jer misle da se povampirio. A čovjek je bio u kliničkoj smrti.

Zbog toga je, navodi, kod nas usvojen zakon po kom mora da prođe 24 sata prije sahrane:

– Baš zato, da se vidi da čovjek nije u kliničkoj smrti.

“Naša vjera je zasnovana na vaskrsenju”

Otac Predrag slikovito objašnjava srž greške koju pravimo kad prekrivamo ogledalo u trenutku kad ostanemo bez člana porodice.

– Zamislite sad to da se desi, da čovjek tako oživi, ili ga vaskrsne Gospod, a pozdravljamo se sa ‘Hristos vaskrse, vaistinu vaskrse’. Šta treba da kažemo: Hristos se povampirio, vaistinu se povampirio?! Ili kažemo, ne daj Bože? To su fundamentalne greške u koracima. Zasnivamo sve na vaskrsenju, a bojimo se vaskrsenja?! – prokomentarisao je otac Predrag Popović i dodao:

– Da Hristos nije vaskrsao, uzalud bi bila vjera naša, prenosi Žena Blic.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu