Međutim iza priče koja slijedi postoji veliki broj istinitih činjenica. Naši proslavljeni pisci nobelovac Ivo Andrić i Gustav Krklec izbačeni su iz masonskih loža, zbog skandala.
Andrić je imao aferu sa Krklecovom ženom, što je praktično u masonskim krugovima značilo da je brat bratu preoteo ženu. Strogi masonski kodeks takve stvari ne dopušta, pa su imali ozbiljne posljedice.
Dokaz da je naš nobelovac pripadao masonima istoričar Nenad Petrović iz Instituta za strategijska istraživanja pronašao je prilikom revizije Nedićeve dokumentacije u Vojnom arhivu.
Među odgovorima na tipski upitnik, kakav su dobijale bivše diplomate i drugi osumnjičeni za pripadnost slobodnom zidarstvu, a koji je potpisao vanredni komesar Tanasije Đ. Dinić, nalazi se i izjašnjenje pisano Andrićevom rukom, plavim mastilom na bijelom papiru.
Zoran Nenezić, autor knjige “Masoni u Jugoslaviji 1764-1980”, Andrićevo ime na spiskovima masona pominje u nekoliko navrata, a Petrović navodi i katoličkog teologa Ivana Mužića, koji spominje Andrića među hrvatskim omladincima koji su nadahnuti jugoslovenskim unitarizmom postali masoni.
Mužić navodi “da su Ivo Andrić i Gustav Krklec bili isključeni iz masonstva zato što je Andrić bio u ljubavnim odnosima s Krklečevom ženom”. Petrović, međutim, kaže da po navedenoj signaturi taj krunski dokument nije uspio da pronađe.
Branko Lazarević, ugledan književnik i diplomata, poslije rata uklonjen s javne scene i isključen iz saveza književnika, u šest decenija skrivanom “Dnevniku jednog nikoga”, slučajno nađenom 2004. u Herceg Novom opisao je slučaj: “Andrić je imao izvjesne prisnije veze sa ženom Gustava Krkleca, zbog čega je izbačen iz masonerije u koju je, izgleda, ušao zbog karijere”.
Kada je Krklec pritisnuo Andrića, on je svoju vezu sa njegovom ženom priznao riječima: “Znaš, to je ovako bilo. Rominjala je neka kišica… Pa, tako, onda se i to desilo”. O Krklecu i Andriću raspravljalo je svih šest beogradskih loža koje su bile u sastavu Velike lože Srba, Hrvata i Slovenaca “Jugoslavija”, tog petog novembra 1926.
Bio je to ritualni rad na trećem stepenu, na kome učestvuju samo majstori. Radom je rukovodio starješina brat Andra Dinić.
O slučaju Krklec‒Andrić referisao je brat Grga Bobić. U arhitektonskoj tabeli, to jest zapisniku koji se čuva u Arhivu Jugoslavije, Fond 100 masonske lože, piše: “Brat Gega Bogić saopštava da se Brat Ivo Andrić ogriješio o Brata Gustava Krkleca time što je stupio u nedozvoljene odnose s njegovom ženom. Brat Ivo Andrić je preda mnom priznao svoju krivicu i izjavio da se kaje i da žali što se za jedan čas zaboravio, veli Brat Bogić. Dalje iznosi da ovo nije prvi prestup Brata Andrića i da je Brat Krklec nesrećan u braku, jer je uzeo ženu koja je posrnula i htio da je spase, ali bez uspjeha. Napominje da su olakšavajuće okolnosti za Brata Andrića mladost, temperament i što je umjetnik. Moli braću da o ovome slučaju kažu svoje mišljenje i donesu odluku.”
Priča o trouglu Andrić – Krklec – gđa Krklec zataškavana je i prepričavana decenijama. Kažu da se tom temom naročito dobro zabavljao Miroslav Krleža, koji je napisao i članak “Ko je kome oteo ženu”.
Andrić ostao vjeran masonskom zakonu ćutanja i da je popunjavajući upitnik Nedićeve vlade „otkrio“ samo ono što su slobodni zidari strogo dozirano puštali u javnost.
Andrić je bio pripadnik trećeg stepena (“majstor”), a dalje napredovanje zaustavila je pomenuta afera.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu