Društvo

(FOTO) Za njih su godine samo broj: Prijateljice koje su ZAGAZILE U 8. DECENIJU pecaju na Trebišnjici, riba nekad i ne grize, ali je dobro druženje zagarantovano

Na mirnoj obali Trebišnjice u Trebinju svakodnevno se može vidjeti zanimljiv prizor dvije prijateljice koje u osmoj deceniji života sa štapovima u rukama strpljivo čekaju ribu da zagrize.

(FOTO) Za njih su godine samo broj: Prijateljice koje su ZAGAZILE U 8. DECENIJU pecaju na Trebišnjici, riba nekad i ne grize, ali je dobro druženje zagarantovano
FOTO: SRNA

Sedamdesettrogodiša Eržebet Kovač i sedamdesetogodišnja Dženana Arslanagić su prijateljice koje slobodno vrijeme provode zajedno na obali Trebišnjice, uživajući u tišini i strasti prema ribolovu.

Kovačeva je rekla da se ribolovom bavi 40 godina, te da je ni hladno vrijeme niti vjetar koji ovih dana duva u Trebinju nisu spriječili da i danas zabaci udicu i sačeka ulov.

Ona je navela da joj je ljubav prema ribolovu prenio svekar koji je bio strastveni ribolovac u Vojvodini, a da je ranije redovno išla u ribolov na Bilećko jezero i Lastvu.

Trebišnjica, bake, pecanje
FOTO: SRNA

– Ribe ima, trenutno ne radi ovo dva-tri dana zbog hladnoće, ali i trava nam otežava ribolov. Riba neće kad je vjetar i hladno, mi to znamo, ali navikli smo da izađemo iz kuće. Imala sam ranije ulov šarana dva do tri kilograma na jezeru, a onda i pastrmku, najveću od tri kilograma – istakla je Kovačeva.

Pročitajte još

Ona je rekla da je na obali Trebišnjice skoro svaki dan, kao i da slobodno vrijeme najviše voli da provede u ribolovu i druženju sa prijateljicama, koje se takođe bave ribolovom.

– Najvažnije je imati dobar štap. Lovimo na mušice, hljeb, obično na hljeb. Napravim pastu od bijelog hljeba i lovim. Ribolov obožavam, to mi je opuštanje – istakla je Kovačeva.

Sedamdesetogodišnja Dženana Arslanagić, koja takođe na obali Trebišnjice vrijeme provodi u ribolovu, ispričala je da je ribolovom prvo počeo da se bavi njen sin, pa je uz njega i ona zavoljela da peca.

– Kad sam u kući, volim da izađem da pecam, pa bilo, ne bilo ribe. To je ljubav velika, druženje, ljepota. Bude nas ovdje oko pet-šest, lijepo se družiti – navela je Arslanagićeva.

Ona je dodala da inače lovi ribu u Čelebićima, gdje je imala najveći ulov šarana od tri i po kilograma, kao i pastrmku, te da osim ribolova voli i da sprema riblje specijalitete.

Obala Trebišnjice je za njih dvije tako postala svakodnevna oaza, a njihova priča svjedoči da godine nisu prepreka za ispunjen život, te da su za to ponekad potrebni samo rijeka, štap i dobro društvo.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu