Početkom ovog milenijuma postao je svojevrsna senzacija i ostavljao bez teksta naučnike prkoseći svim silama prirode, nauke i bodibildinga.
Sa svega osam godina kao od šale je podizao 100 kilograma iz benča i imao isklesanije trbušnjake od Švarcenegera. Gdje je danas Ričard Sandrak, super dijete koje su zvali Mali Herkules?
Bilo mu je dvije godine kada se sa porodicom uputio u nepoznato – napustio je ukrajinsko selo u kojem je rođen i započeo novi život na drugom kraju svijeta, u Pensilvaniji. Kada je Ričard Sandrak prvi put uzeo tegove u ruke, a to se desilo prije nego što je krenuo u školu, više ništa nije moglo da ga zaustavi.
Od malih nogu se “navukao” na treninge i posvetio klesanju mišića, u čemu je imao podršku roditelja, takođe pasioniranih sportista. Njegov otac Pavel bio je šampion u borilačkim vještinama, a majka Lena instruktor aerobika. Druga djeca išla su na izlete i u igraonice, a on je od pete godine vježbao svakog dana po nekoliko sati.
Bio je, naizgled, sasvim običan dječak. Ali, kada bi skinuo majicu, ljudi su padali u nesvijest od šoka. Jer, on je sa svega osam godina imao savršene trbušnjake, “six pack” o kakvom mnogi muškarci mogu samo da sanjaju. Štaviše, Ričard je umjesto “regularnih” šest imao osam pločica na stomaku, “pakovanje” do kakvog ni profesionalni bilderi ne mogu uvijek da stignu.
Čim se pročulo za čudo od djeteta, dobio je i adekvatan nadimak – Mali Herkules. Radio je po 600 sklekova i ko zna koliko stotina čučnjeva i trbušnjaka na dnevnom nivou. Međutim, koliko god je sve to bilo impresivno, njegovi roditelji suočavali su se sa osudama javnosti, do te mjere da su ih optuživali da dečaku daju steroide, jer je, naprosto, djelovalo nemoguće da dijete u tim godinama izgleda kao mini Hulk Hogan.
Ni doktori nisu blagonaklono gledali na slučaj. Bavljenje bodibildingom ne preporučuje se dok se ne završi pubertet i ne formira tijelo, smatraju eksperti. Dali su se u brigu i kada je analiza pokazala da ima samo jedan procenat masti u tijelu, što je fatalno malo i nezdravo, ali se javnost smirila kada se pokazalo da takav izvještaj ne postoji i da su roditelji vjerovatno izmislili rezultat, kako bi priča o najjačem dječaku na svijetu dobila na senzacionalnosti.
Uprkos kritikama, Ričard je postao globalni fenomen i planetarna senzacija kojoj su na popularnosti zavidele i holivudske zvijezde. Fanovi su kampovali ispred njegove kuće samo da bi ga vidjeli, trčali za njim kao nekad za Majklom Džeksonom ili Elvisom, pokušavali da ga dotaknu ne bi li “čudo” prešlo i na njih… I sve to u vrijeme kada društvene mreže nisu postojale, niti je internet bio u ovolikoj ekspanziji.
Pojavljivao se na bodibilding takmičenjima, preselio se sa porodicom u Kaliforniju kako bi bio bliže “fabrici snova”, angažovao uticajne menadžere, ali avaj – od filmske karijere nije bilo ništa. U nekom trenutku dizanje tegova mu je jednostavno dosadilo. Maštao je o tome da postane inženjer u NASA, ali je završio kao kaskader u holivudskim studijima i šou programu “Vodeni svijet”.
Zašto se sve srušilo kao kula od karata? Kako je ova nevjerovatna priča dobila tako neočekivan epilog? Ričard je kasnije otvorio dušu i priznao šta se krilo iza slike porodične idile.
Njegov otac bio je nasilnik, koji je na kraju i uhapšen zbog zlostavljanja supruge. Tog trenutka treniranje je palo u drugi plani. Pavel je nakon odslužene kazne deportovan nazad u Ukrajinu. Da li je i Ričard trpio nasilje, kao mnogi dječaci i djevojčice kojima je oteto pravo na djetinjstvo zbog preambicioznih roditelja?
– Često je imao izlive bijesa. Bilo je bezbroj situacija kada bi obična sesija vježbanja prerasla u nešto što je delovalo kao talačka situacija. Dnevna rutina podrazumijevala je jutarnji trening borilačkih vještina, a zatim višesatno dizanje tegova kasnije tokom dana – otkrio je u intervjuu 2015. godine.
Morao je da jede isključivo zdravu hranu. Brzu je probao tek kada su bjesomučni treninzi i slava postali prošlost.
– Ne, više ne dižem tegove. Ako ništa drugo, postalo je dosadno. Veoma sam ponosan na svoju prošlost, ali ne želim da ostanem zaglavljen živeći u tome – prenosi njegove riječi New York Post.
Ričard Sandrak imao je i ozbiljan problem sa alkoholom. U jednom momentu došao je do ivice, pokušavajući da izliječi depresiju. Srećom, iz borbe sa demonima izašao je kao pobjednik. Danas živi mirno i povučeno u Los Anđelesu, sa devojkom, i radi kao menadžer u maloprodaji. Petnaestog aprila napuniće 33. godine. – Kad se osvrnem na sve što sam prošao, imam osjećaj kao da posmatram nečiji tuđi život. Ali, uglavnom sam zadovoljan što sam postao osoba kakva sam danas – kaže Mali Herules, koji je bio u stanju da podigne 100 kilograma na benč presu prije nego što je zašao u tinejdžerske godine, prenosi Žena Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu