U svakodnevnom govoru često čujemo rečenice poput: „Ako mi još jednom uđeš u dvorište, ne znam šta ću da uradim“, ili „Ako se umiješaš u moje stvari, neće ti biti dobro“. Mnogi ovakve izjave ne doživljavaju kao ozbiljne, ali u nekim slučajevima to može biti krivično djelo.
Upravo ovakve izjave zovu se uslovne prijetnje.
Mnogi ovakve izjave ne doživljavaju kao ozbiljne, ali u nekim slučajevima to može biti krivično djelo. U pravnoj terminologiji, ovakve izjave nazivaju se uslovne prijetnje.
Uslovna prijetnja je izjava u kojoj se ne prijeti direktno, već se određena prijeteća radnja vezuje za neko buduće ponašanje. Uslovna prijetnja je izjava u kojoj se ne prijeti odmah i direktno, već se kaže da će neko nešto loše uraditi ako se nešto desi ili ako neko nešto uradi. Dakle, pretnja je „vezana“ za nečije ponašanje.
Drugim riječima – neko kaže da će uraditi nešto loše ako se ispuni određeni uslov.
„Ako još jednom pređeš na moj dio, ubiću te i tvoju familiju.“„Ako ne uradiš kako sam ti rekao, razbiću ti auto.“„Ne miješaj se, pa neće biti problema.“
U svim ovim primjerima, prijetnja zavisi od nečijeg ponašanja. Ako osoba postupi na određeni način – prijetnja će se, prema riječima onoga ko prijeti, ostvariti.
Zakon u Srbiji prepoznaje pretnju kao krivično djelo ako je ozbiljna i ako kod osobe kojoj se prijeti izazove strah, uznemirenost ili osjećaj nesigurnosti.
Dakle, nije presudno da li je prijetnja direktna ili uslovna, već da li je osoba koja je to čula doživela to kao ozbiljnu pretnju i da li se zbog toga uplašila.
Prema članu 138. Krivičnog zakonika Srbije, osoba koja drugome ozbiljno preti – da će ga ubiti, teško povrediti ili mu ograničiti slobodu – može biti kažnjena novčano ili zatvorom.
Kazne za krivično djelo uslovne prijetnje mogu biti:
Novčana kazna do 300.000 dinara, iliZatvorska kazna do tri godine.U težim slučajevima, kazna zatvora može biti produžena i do pet godina, zavisno od okolnosti i ozbiljnosti prijetnje.
Ko odlučuje da li je prijetnja ozbiljna?
U praksi, sud procjenjuje da li postoji krivično djelo.
Gleda se:
da li je osoba koja je prijetila već ranije bila u sukobu s oštećenim,da li je ranije prijetila,da li je oštećeni doživio prijetnju kao ozbiljnu,kakav je bio ton, kontekst i okolnosti.Ako je prijetnja bila „prazna priča“, možda neće biti kazne. Ali ako se utvrdi da je neko bio ozbiljno uplašen – sud može kazniti i za uslovnu pretnju.
Kada uslovna prijetnja nije krivično djelo?
Važno je razumeti da nije svaka rečenica koja sadrži “ako” automatski pretnja. U nekim slučajevima, rečenica može predstavljati logičnu posledicu i ne nosi elemente zastrašivanja.
Na primer: „Ako budeš radio svoj posao kako treba, neće biti sankcija.“
Ova izjava može zvučati kao pretnja, ali zapravo znači da nema posledica ako neko poštuje pravila. Dakle, nije usmerena na zastrašivanje, već ukazuje na normalno funkcionisanje sistema. U takvim slučajevima, ne postoji krivično delo, jer se ne izaziva strah, već se daje informacija ili upozorenje.
Gdje je granica između obične i krivične prijetnje?
Iako zakon prepoznaje uslovne pretnje kao potencijalno krivično djelo, važno je razlikovati:
ozbiljnu prijetnju koja izaziva strah irečenicu koja samo sadrži uslov, ali nije upućena s ciljem zastrašivanja.Sudovi procenjuju svaku situaciju pojedinačno, uzimajući u obzir ton, okolnosti i reakciju onoga kome je rečeno. Drugim rečima – nije svaka gruba rečenica krivično delo, ali ni svaka pretnja nije bezopasna. Granica je često tanka, a sve zavisi od osećaja ugroženosti kod oštećenog.
Čak i kada neko ne preti direktno, već izgovori nešto poput:
„Ako mi se još jednom obratiš, vidjećeš šta će biti“,– a ta osoba se zbog toga oseća ozbiljno uplašeno – zakon to može tretirati kao ugrožavanje sigurnosti.
Zato treba paziti šta se govori u afektu ili besu. Jer ono što nekome deluje kao „obična pretnja iz svađe“, drugome može biti ozbiljan razlog za strah – a to zakon prepoznaje i kažnjava.
Ako sud donese presudu da uslovna pretnja nije krivično delo, sudski troškovi obično padaju na teret tužioca, ali mogu biti naplaćeni od okrivljenog ako sud donese odluku da je optužba bila osnovana. U slučajevima kada sud utvrdi da tužilac nije imao dovoljno dokaza za krivično djelo, sudski troškovi mogu biti do 50.000 dinara, piše Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu