Jedan od preživjelih, Jovan Ranković, ispričao je za Blic sa kakvim posljedicama živi dve godine nakon što je teško ranjen u krvavom piru pomahnitalog ubice.
Jovan je upucan u “Ravnom Gaju”, gdje je sjedio sa braćom i prijateljima okupljen oko logorske vatre. Naizgled uobičajeno veče pretvorilo se u pravi pakao.
Košmar od te noći ostaće zauvijek urezan u sećanju mnogih.
On je u ispovijesti za Blic ispričao da se još uvek nije oporavio ni psihički ni fizički. Proživio je pravi pakao, metak mu je prošao kroz lakat desne ruke koju ni dvije godine kasnije ne može u potpunosti da ispravi.
– Oporavio sam se fizički, ne totalno, ali sam mnogo bolje nego što sam bio. Desnu ruku još uvijek ne mogu da ispravim kako treba. Ranjen sam u ruku, meni je metak prošao kroz lakat. Dugo je trajalo lečenje. Da bi mi ta ruka bila u potpunoj funkciji potrebno je da se operišem u inostranstvu. Iskreno, nisam to uradio ove dve godine iz finansijskih razloga. To su vrlo skupe operacije, ali dobro, polako – rekao je Ranković koji skuplja novac za operaciju u inostranstvu.
Jovan i pored svoje povrede mora vrijedno da radi i trudi se da ne bira poslove. Kako je ispričao, psihičke posljedice od masovnog ubistva su ostale i traume ne prolaze.
– Psihički se nisam oporavio, scene od te noći ne mogu da izbacim iz glave. Živim sa njima, učim kako da se nosim sa tim. Mnogo bliskih ljudi mi je ubijeno, sa svima sam se družio. Peca je bio moj brat. Nemanja, Marko i Laza su mi bili drugari sa kojima sam se cijeli život družio, sa Nidžom i Aleksom sam stalno bio na fudbalskom terenu, a sada su svi mrtvi – prisetio se ovaj momak.
– Presudu ne bih komentarisao, da li ima neko ko misli da je ta presuda poštena? – bijesno je rekao Jovan.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu