Prvi odnosi iz djetinjstva s roditeljima i okruženjem postaju nesvjesni šablon za sve buduće veze.
Britanski psihijatar Džon Boulbi razvio je teoriju privrženosti prema kojoj odnos sa primarnim starateljem u djetinjstvu oblikuje stil vezanja koji se kasnije ponavlja u partnerskim odnosima.
Ukoliko su vaše djetinjstvo obilježili sigurnost, razumijevanje i dosljednost, postoji velika vjerovatnoća da će se razviti siguran stil privrženosti, što omogućava izgradnju stabilnih i ispunjenih odnosa u odraslom životu.
Međutim, ukoliko su prvi odnosi bili nestabilni, zbunjujući ili izazivali anksioznost, može se razviti nekoliko stilova privrženosti.
Jedan od tipova i stilova je izbjegavajući, jer osobe sa ovim stilom izbjegavaju emotivnu bliskost i pretjerano naglašavaju nezavisnost.
Ovakve osobe teže se otvaraju prema partnerima, često postaju hladne ili distancirane, posebno kada partneri pokažu potrebu za bliskošću. Ovaj stil je često rezultat emocionalne nedostupnosti ili odbacivanja roditelja u djetinjstvu.
Osobe sa anksioznim stilom privrženosti se boje odbacivanja i stalno traže potvrdu ljubavi od svojih partnera. Ove osobe postaju pretjerano vezane, što vodi ka zavisnosti u vezi. Najčešće su odrasle u okruženju gdje su roditelji bili nedosljedni što nije davalo sigurnost.
Osim toga, deorganizovani tipovi kroz svoje ponašanje pokazuju kontradiktornost i iako istovremeno žele bliskost, oni se i plaše nje. Ovaj stil se često povezuje sa traumama ili zanemarivanjem u djetinjstvu, kada su roditelji bili nepredvidivi ili zastrašujući.
Iskustva iz djetinjstva ne ostaju samo kao sjećanja, već postaju nesvjesni obrasci koji upravljaju izborima u ljubavi. Osoba koja je odrasla u porodici gdje je morala da zasluži ljubav, može nesvjesno da bira partnere koji su emotivno distancirani, jer su takvi odnosi postali poznati i naviknuti.
Upravo zbog toga, nesvjesno se biraju partneri koji podsjećaju na rane porodične dinamike, u nadi da će se ponoviti iskustva i pokušati ispraviti stare rane.
Prvi korak ka zdravijim vezama je samoproučavanje i svjesnost. Razumijevanje uticaja djetinjstva na emocionalne i partnerske izbore može olakšati donošenje boljih odluka u ljubavi. Takođe, bitno je prepoznati ponašanje odnosima. Uz to, kroz psihoterapiju je moguće naučiti kako regulisati emocije i pružiti sebi unutrašnju potvrdu, umjesto da se ona traži isključivo spolja.
Kada su prepoznati nesvjesni obrasci, onda je lakše birati partnere koji pružaju stabilnost, a ne one koji podstiču nesigurnosti.
Takođe, terapija može pomoći u procesu obrade trauma iz djetinjstva, oslobađanju od njihovog utjecaja i stvaranju stabilnih, zdravih odnosa u odraslom životu. Iako vas djetinjstvo oblikuje, nije nužno da ponavljate iste greške.
Samosvijest, posvećenost i pravi izbor partnera omogućavaju stvaranje zdravih i stabilnih veza koje počivaju na ljubavi, sigurnosti i međusobnoj podršci. Ključ je u prepoznavanju uticaja prošlih iskustava i usmjeravanju ka pozitivnim promjenama.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu