I dok se 19. decembar tradicionalno slavi uz slavski kolač, goste, kandilo i kolače, ljetni Sveti Nikola često prođe tiho, bez ičije slave i svijeće.
Zašto? Da li je riječ o „manje važnim“ datumima? Da li narod jednostavno bira? Ili postoji dublji istorijsko-vjerski razlog što su neke slave masovno prihvaćene, a druge ostale u sjenci?
Dvije slave – jedan svetitelj
U pravoslavnom kalendaru, određeni svetitelji se praznuju dva puta godišnje – jednom povodom njihovog života ili stradanja, a drugi put povodom prenosa moštiju ili posebnog čuda. Najpoznatiji primjeri su:
Sveti Nikola: 19. decembar (zimski – dan smrti), 22. maj (ljetni – prenos moštiju u Bari)
Sveti Jovan Vladimir: 4. jun i 22. maj
Sveti Sava: 27. januar (glavna slava), ali i 6. maj (dan kada je njegovo tijelo prenijeto u Mileševu)
U crkvenom smislu – oba datuma su praznična i liturgijski značajna. Ali u narodnoj praksi, samo jedan od njih se prihvata kao “prava” slava.
Zašto narod slavi zimske, a ne ljetne datume?
U srpskoj tradiciji, zimske slave imaju mnogo dublju ukorijenjenost, iz nekoliko razloga:
Porodično okupljanje zimi je prirodnije – ljudi su kod kuće, kraj ognjišta, slavska atmosfera je zatvorenog tipa i intimna.
Post je zimi čest (npr. Sveti Nikola je u božićnom postu), što dodaje duhovnu ozbiljnost.
Ljetni period je bio sezona poljoprivrednih radova, te su slavljenja svedena ili odlagana.
Narodna svijest se formirala kroz vijekove oko jednog datuma – pa se drugi, liturgijski, često ni ne pominje.
Zbog toga, iako crkveni kalendar predviđa praznovanje oba datuma, samo jedan se prenosi kao „krsna slava“ s koljena na koljeno – onaj koji je dublje zaživio u narodu.
Koje slave imaju samo jedan datum?
Većina svetitelja u crkvenom kalendaru ima samo jedan dan praznovanja. Neki od najčešćih primjera koji nemaju „ljetnu“ ili „zimsku“ varijantu:
Aranđelovdan (21. novembar) – samo jedan datum
Đurđevdan (6. maj) – iako postoji Đurđic (16. novembar), taj dan se ne slavi kao „ljetni Đurđevdan“, već kao poseban praznik
Sveti Vasilije Ostroški – 12. maj
Sveti Luka – 31. oktobar
Sveti Ilija – 2. avgust
Kod ovih svetitelja nije došlo do prenosa moštiju ili ponovnog uspostavljanja kulta, pa se praznuju samo jednom.
Da li su „dvije slave“ greška? I šta ako neko slavi „ljetnog“ sveca?
U narodu se često kaže: „Ko je uzeo da slavi 22. maja – neće mu valjati“. Ovo je narodno sujeverje koje crkva ne potvrđuje. Iako se najčešće slavi zimski Sveti Nikola, ništa ne spriječava da neko uzme za svoju slavu dan prenosa moštiju – ako za to postoji porodični ili lični razlog.
U crkvenom kalendaru, oba praznika su jednako priznata. Jedina razlika je kako ih doživljava i prenosi narodna praksa.
Slava nije datum – već sjećanje, zavjet i duh
Na današnji dan, dok se tiho obilježava ljetni Sveti Nikola, vrijedi se podsjetiti da krsna slava nije stvar sezone, već zavjeta i poštovanja.
Neke slave su postale „masovne“, dok su druge zadržale skromnost – ali sve su jednako važne u liturgijskoj i porodičnoj tradiciji.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu