U početku, mislila je da je pronašla sigurnost. Bila je mlada, zaljubljena, sa djetetom u naručju i snovima koje još nije stigla da sanja do kraja.
U stvarnosti – Ilijana Vagić je godinama živela zarobljena, i tijelo i duh su joj nosili teret nasilja koje se, kako kaže, dešavalo svakodnevno. Danas o tome govori otvoreno – u emisijama, na mrežama, i kroz knjigu koju je nedavno objavila. Priča nije laka, ali je važna. I hitna.
„Davio me u kolima, tukao pred djecom“
– Dobijam batine u kolima, udarce, da ja onako sjedim i ne mogu da vjerujem. Počeo je da me davi. Bilo je ozbiljno traumatično – navela je ona.
Imala je samo 20 godina, jedno dijete, i pokušavala da završi fakultet. Umjesto studija, dobijala je psihičke pritiske, pesnice i izolaciju.
– Željela sam da odem kući, plakala sam. A on – neko koga sam smatrala herojem – ponašao se kao neko koga nisam poznavala – istakao je on.
Klasični obrazac nasilja: izvinjenje, pa novi udarac
– Molio me, izvinjavao se: ‘Pogriješio sam, malo sam ljubomoran’. Ja sam mu vjerovala – istakao je on.
Iz te rečenice počinje lanac iz kojeg je godinama teško izlazila. Ilijana je priznala da je počela da se krivi za njegovo ponašanje, da je „ona nešto izazvala“, da je „možda pogrešno postupila“.
-Sklanjala sam prijatelje, porodicu, svakoga ko mu je smetao. Ostajala sam sama, samo sa njim. I to je bio cilj – navela je.
Djeca su sve gledala
Ilijana je živjela u zajednici sa partnerom, njegovom majkom i djecom iz prethodnog braka. Nasilje nije bilo skriveno. Niti su djeca bila pošteđena da ga vide.
– Nažalost, djeca su gledala sve. I ta djeca će imati traume. Meni je njih najviše žao – istakla je ona.
„Ošišao me da ne budem lijepa nikome“
Jedan od najpotresnijih trenutaka bila je scena nasilja zbog koje se i danas, kako kaže, trza kad se pogleda u ogledalo.
– Htjela sam da ga napustim. Skočio je na mene, uzeo makaze, rekao: ‘Nećeš biti drugima lijepa’, i počeo da me šiša. Ošišao me na ćelavo – otkrila je Ilijana.
U tom trenutku, Ilijana nije imala snage da se odbrani.
-Legao je preko mene, koljena su mu bila preko mojih ramena. Ima 100 kila, ja sam imala 60. Plakala sam. Djeca su bila tu – nastavila je dalje.
„Tukao je i druge žene, i bivšu suprugu. Ja to tada nisam znala“
Vremenom je saznala da nije jedina, ali do tada je već pretrpjela godine zlostavljanja. Osjećaj srama i nemoći bio je dugotrajan, ali je danas odlučna da priča – ne zbog osvete, već zbog onih koje se možda još ćute.
– Bog kreira. Mi smo tu da, koliko možemo, popravimo stvari – nastavila je.
Život nakon pakla
Ilijana danas otvoreno govori o onome kroz šta je prošla – iako rana ima mnogo. Istinu ne traži u osveti, već u hrabrosti da više nikada ne ćuti.
Njen glas postaje oružje protiv ćutanja – i to je ono što može da pomogne drugima. Da prepoznaju, da ne potpišu nasilje kao svoju svakodnevicu. Da odu na vrijeme.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu