Sudbine

"Služim ga iz poštovanja, a ne iz ljubavi" Dirljiva ispovijest žene koja je OSTALA UZ BOLESNOG MUŽA koji ju je izdao

Kažu da žena može da izdrži sve, i glad, i bol, i nepravdu, i noć bez sna. Ali najteže joj pada kad joj dušu slome oni kojima je sve pružila. Ljubica je jedna od onih tiših žena. Što ćute dok kuvaju, što prekrste ruke kad ih zaboli, što u istoj suknji idu i na njivu i na sahranu. Nije tražila ništa osim da je poštuju. A dala je cijeli život.

"Služim ga iz poštovanja, a ne iz ljubavi" Dirljiva ispovijest žene koja je OSTALA UZ BOLESNOG MUŽA koji ju je izdao
FOTO: FREEPIK

Kad joj se muž razbolio, nije okrenula leđa. Dok su druge bježale od pelena i bolničkih kreveta, ona je ostala. Žrtvovala je sebe, a onda shvatila da je trebalo sebe da stavi na prvo mjesto. Njenu ispovijest možete pročitati u cjelosti, piše Stil Kurir.

– Imam 58 godina i iza sebe cijeli život kuvanja, čišćenja, trpljenja i ćutanja. Moj muž Rade se razbolio prije tri godine, moždani ga sasjekao, ostao nepokretan, ni da hoda, ni da priča kako treba. Otad sam mu ja sve — žena, bolničarka, majka, drug.

Pročitajte još

Mijenjam mu pelene, hranim ga, kupam, držim ga kad plače. Nisam ni pomislila da odem, ni kad je najteže bilo. Zaklela sam se pred Bogom, i sebi.

A onda, desilo se nešto što mi je sve poremetilo.

Jednog dana, došla neka žena da donese lijekove — iz apoteke. Zadrži se malo, kaže:

“Vi ste Ljubica? Znam vas, vi ste dobra žena… Rade je imao sreće s vama. A i ja sam znala vašeg muža… nekad…”

Nešto u njenom pogledu mi nije dalo mira. Nedjelju dana kasnije, čujem razgovor dvoje ljudi ispred radnje — pričaju kako je Rade imao neku ženu u Jagodini, kako su se viđali godinama. I sve u vrijeme dok sam ja radila dvije smjene da njemu kupim lijekove za pritisak, dok sam djecu vodila po školama i jela hljeb s mašću da uštedim.

Počelo je da mi se mota po glavi. I onda sam sela i zvala njegovog bivšeg kolegu s posla — čovjeka koji je uvijek bio pošten.

“Ljubice… ako ti je za utehu, jeste — imao je. I nije krio. Htio je da ode od Vas, al’ Vi mu niste dali razlog. Samo je govorio: ‘Kako da ostavim ženu koja mi je sve dala, a nikad ništa nije tražila nazad?'”

E tad me je steglo. Ne što me varao, nego što sam ja njemu sve, a on meni laž.

Gledam ga sad — kako leži, nemoćan. Nema ko da mu doda čašu, da ga opere osim mene. I mogla bih da ga ostavim. Mnogi bi rekli da imam puno pravo. Al’ neću. Jer ja nisam on.

Ja sam Ljubica, žena sa sela, koju su učili da bude čovjek, pa tek onda žena. I znam da je kazna već došla. Ne od mene — od života.

Al’ jedno mu ne mogu dati više — sebe. Sad ga služim iz poštovanja, a ne iz ljubavi. Jer to što je bilo — umrlo je onog dana kad sam čula istinu.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu