Magazin

Masonerija na tlu bivše Jugoslavije: Uspavljivanje loža u Kraljevini Jugoslaviji

Poslije konkordatske krize masonski redovi u bivšoj Jugoslaviji suočili su se sa narastanjem nacionalističkih pokreta posebno onih u Njemačkoj i Italiji. 

Beograd 1926. godine
FOTO: SLIKE STAROG BEOGRADA/FACEBOOK/SCREENSHOT

Ljubomir Kljakić piše da je to bio razlog uspavljivanja slobodnog ziodarstva 1940 godine: “Krajem 1936. započeta je, a u ljeto 1937. kulminirala konkordatska kriza, pošto su razne političke struje i organizacije, uključujući Srpsku pravoslavnu crkvu, slobodne zidare i ilegalnu Komunističku partiju Jugoslavije (KPJ), digle glas oštrog protivljenja potpisivanju konkordata između Vatikana i Kraljevine Jugoslavije.

Za razliku od Katoličke, Srpska pravoslavna crkva uvijek je bila tolerantna prema masonima, zbog čega su, kao što smo vidjeli, neki njeni velikodostojnici postavljali i kamen temeljac srpskom masonstvu. Otuda ne čudi što je u vrijeme konkordatske krize posebno snažan glas kritike protiv sporazuma s Vatikanom dolazio od vladike Nikolaja Velimirovića, svojevremeno primljenog u redove slobodnih zidara.

Zbog sve oštrijih katoličkih napada i pritisaka zastupnika politike nacističke Njemačke i fašističke Italije, jačala je saradnja, naravno tajna, između pojedinih masona i nekih članova ilegalne KPJ koji su takođe pristupili slobodnim zidarima.

Uspostavljanje takvih veza podsticali su, na primjer, član KPJ Miroslav Krleža, blizak masonima, i njegov prijatelj Dragiša Vasić, mason i saradnik sovjetske obavještajne službe, i ugledni mason Ivan Ribar koji je 1937. napustio ložu, ali je i danas otvoreno pitanje da li je to učinio po sopstvenoj inicijativi ili po nalogu lože.

Pročitajte još

Kada je riječ o ovim vezama i kontaktima, ne može se nikako zaobići uloga poznate beogradske dame Kristine Đorđević, supruge masona dr Đurice Đorđevića, inače bliske rođake slikara Save Šumanovića.

Kristina Đorđević je održavala pouzdanu vezu sa Mošom Pijade, Ivom Lolom Ribarom, Milovanom Đilasom i Josipom Brozom koji je ilegalno boravio i u njenoj kući. Ali ne samo to – Kristina Đorđević je pripadala uskom krugu povjerenika Kominterne, koji je u dubokoj ilegali organizovao u Beogradu Mustafa Golubić.

U ovoj duboko konspirisanoj grupi djelovali su još Ljubica Đurđević Popović, supruga Pavla Popovića, Vuk Dragović, saradnik “Politike”, Stefan Hristić, direktor Beogradske opere, i dr Vojislav Vučković. Neposrednu vezu sa Mustafom Golubićem držala je Marija Tucaković Grgić, prosvetna radnica, pripadnica najelitnijeg buržoaskog kruga iz Zagreba, povezana i sa tamošnjim slobodnim zidarima.

Za Antuna Korošeca je nepobitno utvrđeno da je kao aktivan saradnik njemačke obavještajne službe dostavljao Gestapou spiskove članova masonskih loža, te ne čudi što je u novogodišnjoj poruci 1940, po nacističkoj matrici, proglasio masonstvo, komunizam i jevrejstvo za podrivačke, plaćeničke i izdajničke organizacije.

Nekoliko mjeseci ranije s predikaonice je zagrmeo nadbiskup Alojzije Stepinac, koji je ponovo optužio Jevreje, masone i komuniste za “trovanje hrvatskog naroda”. O pomenutim vezama između pojedinih slobodnih zidara i pripadnika ilegalne Komunističke partije Jugoslavije, naročito zanimljivo svjedočanstvo ostavio je 1975. Josip Broz Tito, kada je progovorio iznio preko kojih kanala je dobio obavještenje da Hitler sprema napad na Sovjetski Savez – Mi smo upozorili Sovjetski Savez.

Ja sam se, na primjer, sastao sa sovjetskim vojnim atašeom i rekao mu da se njemačka vojska kreće prema njihovoj granici i da sam siguran da će doći do napada. Imao sam informacije iz Zagreba od nekih ‘slobodnih zidara’, koji su bili upoznati sa onim što se sprema.

Sve sam mu to saopštio i kazao da treba primiti ozbiljno… Ličnost kome je Tito povjerio ovo saznanje bio je sovjetski general Aleksandar Samohin….Situacija u Jugoslaviji podstakla je pravu poplavu antimasonskih tekstova u katoličkim glasilima i u provladinom listu “Vreme”.

Istovremeno su zabranjivane masonske publikacije, a 17. maja 1940. vlast je saopštila da će se “naredba o zabrani zborova i skupova najstrože primjenjivati i na lože slobodnih zidara”.

Upravno vijeće Velike lože “Jugoslavija” zbog svega toga je 1. avgusta 1940. donijelo odluku da obustavlja “svako djelovanje i da izvrši likvidaciju svoje i svih područnih joj loža na teritoriji Kraljevine Jugoslavije”.

Bila je to odluka o “samouspavljivanju”. Poslije drugog svjetskog rata I Titovog dolaska na vlast masonerija je u Jugoslaviji praktično bila zabranjena.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu