Koliko dati da ne ispadneš škrt, a da pritom ne opteretiš svoj budžet? Da li iznos treba da zavisi od bliskosti sa mladencima, mjesta održavanja svadbe ili luksuza same proslave?
Ova tema često izaziva nelagodu jer se prepliću lične finansijske mogućnosti, društvene norme i neizgovorena očekivanja.
Uz sve to, tu je i osećaj pritiska – da se “pokrije stolica“, odnosno bar dio troška koji su mladenci uložili u slavlje.
Upravo zbog toga, razgovor o novcu kada je riječ o svadbama ostaje osjetljiva tema za mnoge.
U sličnoj dilemi našla se i jedna djevojka iz Hrvatske, koja uskoro ide na vjenčanje svoje najbolje drugarice.
– Šta pokloniti na vjenčanju? Nisam kuma i ne znam koliko tačno ‘košta stolica’. Mislim da je oko 70 ili 80 evra, ali nisam sigurna – napisala je na Redditu.
Ljudi se razbacuju ciframa: „Sve ispod 500 evra je sramota“
Ubrzo su se uključili mnogi sa svojim mišljenjima o tome koji iznos je prikladan. Zanimljivo je da bi većina poklonila maksimalno 300 evra.
– 150 ako ne možeš više, 200 ili 300 je već lijep iznos. Važnije je da si prisutan – napisao je jedan korisnik.
S obzirom na to da sa ljepšim vremenom dolazi i sezona svadbi, teme o poklonima postaju sve aktuelnije, a neko je podsjetio i na nedavnu diskusiju u kojoj su se javili i oni koji smatraju da je sramota pokloniti manje od 500 evra.
– Ma 500 evra je za one koji zarađuju 2.500 evra mjesečno, šta vam je. I ja ću uskoro na vjenčanje svoje najbolje drugarice, pokloniću joj 200 evra – napisali su neki.
– Ja bih minimum 250, 300 je idealno, a 500 je previše. Sjećam se da su ranije komentarisali kako si loš čovjek ako ne daš između 500 i 1.000 evra.
Jedna korisnica je izračunala da je 300 evra optimalan iznos – pod uslovom da jedna stolica košta 70 evra.
– Ako vas je dvoje i date zajedno 150 evra, vi ste trošak. Treba dati još toliko da mladencima nešto i ostane – znači 300. Ja tako radim.
“Dolazak je najveći poklon”: „Mi smo svadbu pokrili iz svoje ušteđevine“
Javila se i jedna djevojka koja ide sama na svadbu i planira da pokloni 300 evra.
– To je više nego što mogu da priuštim, ali sam odvojila uskrsnicu baš za tu priliku, pa ću finansijski izgurati taj mjesec. Inače mi je to skoro trećina plate. Da nije najbolja drugarica u pitanju, ne bih nikada dala toliko para za nečiju svadbu.
Na kraju su se javili i oni koji smatraju da je sam dolazak najveći poklon.
– Ne želim da zvučim patetično, ali stvarno je tako. Meni je mnogo više značilo što su neki ljudi uspjeli da se organizuju i dođu 200–300 kilometara zbog našeg vjenčanja. Većina njih je stigla tog istog dana (neki su radili do podne), a neki su se odmah nakon slavlja vratili kući, iako smo imali organizovan smještaj. I to su uglavnom bili ljudi sa malom djecom. Nisam ni gledala koliko su dali – znam da su dali koliko su mogli, i da su neki jedva skupili da ‘pokriju stolicu’. Znala sam koga zovem i kakva im je finansijska situacija.
– Od nekih smo dobili poklone koji su nam zaista značili – kućni aparat koji nam je baš trebao, vaučer za putovanje, korpu sa domaćim delikatesima… To su stvari koje su mogli da kupe i na rate, pa im je bilo lakše. A pritom su bili lični – pitali su nas ili su znali šta volimo i šta nam treba. A kako smo pokrili troškove svadbe? Tako što smo unaprijed štedjeli i do vjenčanja već imali oko 70% potrebnog novca.
– Daj koliko možeš. Ako ti je najbolja drugarica, zna u kakvoj si situaciji i šta možeš, a šta ne. Ako ti je stvarno bliska, znaćeš i kakvu svadbu pravi. Ja bih lično dala 300 evra od oboje i neki personalizovani poklon, možda još i neku sitnicu za zajednički život. Nama su, na primjer, jedni poklonili personalizovane čaše za šampanjac i fensi flašu koju planiramo da otvorimo za godišnjicu – a čaše redovno koristimo, prenosi Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu