Prva polovina 2020-ih bila je turbulentna za filmsku industriju pandemija, štrajkovi i globalna neizvjesnost duboko su uticali na produkciju i distribuciju filmova. Ipak, kako navodi ugledni portal IndieWire, upravo su ti izazovi doveli do nastanka niza važnih, hrabrih i estetski izuzetnih ostvarenja.
U svom velikom izboru 100 najboljih filmova 2020-ih, kritičari IndieWire-a izdvojili su naslove koji nisu samo obilježili posljednjih pet godina, već su i redefinisali granice savremene kinematografije. U nastavku slijedi pregled prvih pet najboljih filmova sa vrha liste:
5. The Boy and the Heron (2023)
Režija: Hajo Mijazaki
Na petom mjestu nalazi se animirani film The Boy and the Heron, djelo legendarnog Hajaoa Mijazakija – ujedno bajka i oproštaj jednog od najvećih majstora animacije. Film prati dečaka po imenu Mahito koji, nakon smrti majke, biva uvučen u nadrealni svijet pun simbolike, gdje pokušava da pronađe smisao, oproštaj i unutrašnji mir.
IndieWire ističe da film posjeduje vizuelni sjaj koji može pružiti samo Mijazaki, kao i emocionalnu dubinu dostojnu njegovih najintimnijih djela. The Boy and the Heron je meditacija o gubitku, prolaznosti i kreativnosti – film koji ne nudi jednostavne odgovore, već poziva gledaoce da ih sami pronađu. Za kritiku, ovo nije samo još jedno animirano remek-djelo, već i dostojanstvena tačka na izuzetnu karijeru.
4. Tár (2022)
Režija: Tod Fild
Na četvrtom mjestu nalazi se psihološka drama Tár, u kojoj Kejt Blanšet tumači čuvenu dirigentkinju Lidiju Tar, čija briljantna karijera počinje da se urušava nakon optužbi za zloupotrebu moći i manipulaciju. Film ne pruža lake odgovore – njegova snaga leži u dubini likova, moralnoj ambivalentnosti i složenim temama umjetnosti, autoriteta i lične odgovornosti.
IndieWire opisuje Tár kao očaravajuće filmsko iskustvo, a Kejt Blanšet kao centralnu silu koja u potpunosti dominira ekranom. Tod Fild spaja formu i sadržaj kako bi stvorio atmosferu konstantne napetosti i unutrašnje borbe. Ovo nije samo priča o padu jedne ikone, već refleksija o savremenoj kulturi, percepciji i složenosti istine.
3. Aftersun (2022)
Režija: Šarlot Vels
Treće mjesto pripalo je intimnoj i suptilnoj drami Aftersun, rediteljskom debiju Šarlot Vels. Film prati mladu ženu koja se prisjeća ljetovanja sa ocem kada je imala jedanaest godina. Kroz stare video-snimke i fragmentarne uspomene, pokušava da razumije ko je njen otac zapravo bio i s kakvim se unutrašnjim borbama suočavao.
Kritičari IndieWire-a nazvali su film emocionalnim otkrovenjem koje vješto balansira lično i univerzalno. Pol Meskal u ulozi oca pruža tihu i potresnu interpretaciju koja otkriva slojeve tuge i nežnosti. Aftersun koristi jednostavne, ali snažne vizuelne elemente – snimke sa kamere, tišinu, pokret – kako bi dočarao kompleksnost gubitka i sećanja. Prema mišljenju kritike, ovo je jedan od rijetkih filmova koji uspijeva da dočara ono što se često ne može reći.
2. The Zone of Interest (2023)
Režija: Džonatan Glejzer
Drugo mjesto zauzima The Zone of Interest, izuzetno hvaljeni film Džonatana Glejzera koji pruža uznemirujuću i inovativnu perspektivu holokausta. Umjesto eksplicitnog nasilja, Glejzer koristi tišinu i ono što ostaje neizrečeno – radnja je smještena u neposrednoj blizini logora Aušvic, ali gledaoci nikada ne vide unutrašnjost logora. Fokus je na porodici nacističkog komandanta koja pokušava da živi „normalan“ život pored mjesta nezamislivog zla.
Kritičari su film nazvali remek-djelom koje redefiniše prikaz zla. Odbijajući da prikaže nasilje, film stvara gotovo sablasnu atmosferu svakodnevice pored užasa. IndieWire ističe da The Zone of Interest ostaje urezan u svijest upravo zbog onoga što ne prikazuje – jer su najstrašniji dijelovi istorije često oni koje ljudi biraju da ne vide.
1. Nickel Boys (2024)
Režija: RaMel Ros
Prvo mjesto na listi pripalo je filmu Nickel Boys, adaptaciji nagrađivanog romana Kolsona Vajtheda, u režiji RaMela Rosa. Radnja se odvija u rasno podijeljenom američkom jugu šezdesetih godina i prati mladića Elvuda Kertisa, idealistu koji vjeruje u poruke Martina Lutera Kinga. Njegovi snovi se lome kada biva poslat u popravni dom, gdje upoznaje Tarnera, mladića sa suprotnim pogledima na svijet.
Kritičari IndieWire-a pohvalili su vizuelno raskošan stil i duboko human pristup temi institucionalnog nasilja. Nickel Boys nije samo ekranizacija romana, već i filmski čin otpora – podsjetnik da borba protiv rasne nepravde zahtijeva nove načine prikazivanja i razumijevanja. Film ne nudi laka rješenja, ali podstiče dijalog i saosjećanje, piše Index.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu