Možda se niste ni usudili da ih izgovorite, u strahu da ne doživite “jezikoslom”, ali morate priznati da su vas ove neobične riječi zaintrigirale. A malo je nedostajalo da postanu dio svakodnevnog govora…
Srpski jezik je bogat i raznolik, a osim toga ima i dublje značenje, koje se ne može lako prevesti. Ta raskoš ogleda se i u bogatstvu leksike i fraza, u izražajnim mogućnostima, u brojnim dijalektima, naravno i u dugoj istoriji. Dio te vrijedne riznice su i riječi koje su preuzete iz drugih jezika. No, znate li da je bilo i onih koje nisu ušle u opštu upotrebu?
Kako navodi Instagram stranica @poreklo_reči, 1842. godine postojala je inicijativa Društva srpske slovesnosti (pretka SANU) da stvori srpsku terminologiju za razne grane društvenog i naučnog života. Rad članova Društva kritikovao je, između ostalih, i Vuk Karadžić, optužujući ih da ne znaju svoj jezik, niti hoće da ga uče, i ismijavao je njihovo obrazovanje stečeno u inostranstvu.
– Zahvaljujući ovom Društvu, danas imamo riječi: bezuslovno, brakolomac, sazvežđe, prinuda, sukob, priraštaj… Ipak, neke nisu prihvaćene, a umjesto njih se i danas koristi strana zamjena. Glavni izvor za bogaćenje srpskog narodnog jezika bile su riječi slovenskog porekla. Nažalost, kritike su dovele do prekida rada već 1847. Danas ne postoji sistematski plan kako da se srpska leksika popuni – navedeno je na objavi na Instagramu.
Evo nekih primjera domaćih riječi koje nisu ušle u opštu upotrebu, a ni u narodni govor. Neke zvuče tako da će vam sigurno izmamiti osmijeh, zbog nekih ćete možda “slomiti jezik” dok ih pravilno ne izgovorite, a sigurni smo da će biti i onih koje će vas natjerati da se duboko zamislite.
Danas ne bismo znali kako drugačije da kažemo kalendar, ali sistem za računanje vremena imao je i srpsku alternativu – “mjesecoslov”, ili “mjesečnik”. Takođe, danas vam nijedna banka neće odobriti nešto što bi se zvalo “povera”, ali hoće kredit.
Da li je “glasoudar” udar na glas? Ili je u pitanju akcenat? Nekako je logično da “samrtna borba” bude agonija, ali, da li biste ikad pogodili da je “izudija” isto što i anatomija?
Za autopsiju je bila predložena riječ “samogled”, antropologija je mogla da bude “čovjekoslovije”, a arheologija, nauka koja proučava ljudsku prošlost, “drevnostrnica”. Ima logike i u tome što je za filozofiju predložen naziv “mudroslovije”, za apoteku “ljekarnica” (koji se inače normalno koristi u Hrvatskoj) ili “ljekovnica”, a za apatiju – “bezčuvstvije”.
Da su predložene riječi usvojene, danas bi apriori, atribut preuzet iz latinskog jezika koji se koristi za prihvatanje nekog stanovišta ili zaključka na osnovu pretpostavki, glasio “umoizvorno”. I latinski termin aposteriori, koji označava znanja izvedena iz iskustva ili opservacije, imao bi srpsku verziju – “čuvstvoizvorno”.
Anticipacija bi bila “predprijem”, atentat – “pokušaj zločinstva”, auditorijum – “slušalište”, a balada – izgovorite sad ovo! – “skaskopev”, piše Žena Blic.
Da li su vam neke od ovih riječi prihvatljive i zanimljive ili vam, pak, zvuče previše rogobatno i arhaično? U komentarima ispod objave na stranici mogu se pročitati različita mišljenja. Neko kaže “dobro je da nisu ušle u upotrebu”, a neko vjeruje da bi ih trebalo uvesti u jezik jer – što bismo koristili tuđe riječi, kad imamo svoje?
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu