To je miris tijela koji mnogi odmah prepoznaju: ustajao, mastan i čudno kiseo. Ipak, taj prepoznatljiv miris nema nikakve veze sa lošom higijenom.
Naučnici su otkrili da je “miris starosti” rezultat stvarnog hemijskog procesa koji se razvija s godinama.
Međutim, Lesli Keni, osnivačica kompanije Oksford heltspan, rekla je za “Dejli mejl” da konzumacija pečuraka do četiri puta nedjeljno može pomoći u eliminaciji tog mirisa.
Ovaj specifičan miris izaziva jedinjenje poznato kao 2-nonenal, koje nastaje kada se omega-7 masne kiseline u prirodnim uljima kože (poznatim kao sebum) razgrađuju putem oksidacije.
Kako ljudi stare, njihova tijela proizvode sve manje antioksidanasa koji inače štite lipide kože od razgradnje.
Istovremeno, obnavljanje ćelija kože se usporava, što omogućava nakupljanje 2-nonenala, hemijskog jedinjenja koje zatim duže ostaje na koži.
Fenomen je prvi put dokumentovan u japanskoj studiji iz 2010. godine, koja je pokazala da se 2-nonenal javlja isključivo kod osoba starijih od 40 godina, bez obzira na pol ili navike lične higijene.
– To je bila prva studija koja je pokazala da se taj specifičan “miris starosti” razvija kasnije u životu – rekla je Lesli, preduzetnica u oblasti dugovječnosti.
– To je kao da ta kožna ulja “rđaju”. A problem se pogoršava jer stariji ljudi jednostavno ne obnavljaju ćelije kože tako brzo kao mlađi. To znači da se “zarđala” koža gomila i oslobađa još jači miris.
Taj miris se često zadržava u koži, odjeći i posteljini, i čak ni najtemeljnije rutine tuširanja ili njege ne mogu ga u potpunosti ukloniti. Međutim, pečurke bi mogle da ponude obećavajuće rješenje. Dva rijetka jedinjenja koja se u njima nalaze: ergotionein i spermidin, djeluju iznutra kako bi sprečila nastanak 2-nonenala.
– Pečurke su savršena hrana za borbu protiv ovog mirisa – kaže Lesli Keni.
Preporučuje njihovu redovnu konzumaciju, idealno tri do četiri puta nedjeljno, kao dio uravnotežene ishrane. Ergotionein je prirodna aminokiselina i snažan antioksidans koji štiti masti u koži od razgradnje u 2-nonenal.
U jednoj kliničkoj studiji objavljenoj u časopisu “Journal of Traditional and Complementary Medicine”, 80 odraslih uzrasta od 50 do 79 godina uzimalo je ekstrakt šampinjona svakog dana tokom četiri nedjelje.
Učesnici su podijeljeni u četiri grupe koje su dnevno uzimale 0, 50 mg, 500 mg ili 1.000 mg. Rezultati su pokazali jasna poboljšanja u zadahu, tjelesnom mirisu i mirisu jastuka, posebno u grupi sa najvišom dozom. Važno je napomenuti da nijedan neželjeni efekat nije zabeležen kod osoba koje su redovno konzumirale pečurke.
– Ekstrakt šampinjona direktno inhibira proizvodnju toksičnih mirisnih jedinjenja u organizmu – naveli su istraživači u izvještaju.
Takođe je primijećeno smanjenje nivoa amonijaka i metil-merkaptana, jedinjenja iz crijeva poznatih po neprijatnim mirisima. Laboratorijski testovi su pokazali da ekstrakt pomaže u razgradnji tih sumpornih nusprodukata u bezmirisne oblike, efikasno neutralizujući smrad.
U drugoj studiji objavljenoj u časopisu “Food Chemistry”, istraživači sa Univerziteta u Turkuu u Finskoj analizirali su prirodna mirisna jedinjenja u divljim nordijskim pečurkama. Otkrili su hemikalije poput (E)-2-nonenala, koji se dovodi u vezu sa tjelesnim mirisom koji se razvija sa godinama. Takođe su utvrdili da pečurke sadrže supstance koje mogu blokirati procese u koži odgovorne za te mirise.
– Aromatična jedinjenja u pečurkama potiču od linolne kiseline, iste one masne kiseline koja se u ljudskoj koži razgrađuje u 2-nonenal – otkrili su autori studije.
– Ove jestive gljive sadrže prirodne mehanizme za regulaciju tog procesa razgradnje – navodi se, prenosi Stil.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu