Ovdje elitna brigada testira otpornost na stres bespilotnih kopnenih vozila (UGV), za koja se Ukrajina nada da će uskoro početi da nose teret rata umjesto ljudi.
UGV-ovi već djeluju na prvim linijama, a 3. jurišna brigada je među pionirima operatera ovih robota. Još se nisu pojavili u velikom broju, ali taj trenutak možda je veoma blizu, kako piše The Economist. U proljeće je Ukrajina najavila planove za raspoređivanje 15.000 kopnenih robota, a neki ključni akteri ove industrije predviđaju da će se lice bojnog polja naglo promijeniti već ovog ljeta, upoređujući širenje UGV-ova sa naglim bujanjem proizvodnje bespilotnih letjelica 2023. godine.
– Nemamo ljudi da se suprotstavimo ruskim mjesnim napadima. Zato ćemo poslati sopstvene zombije (u borbu) protiv njihovih – rekao je jedan proizvođač UGV-ova.
Trenutno postoji oko 40 uglavnom privatnih ukrajinskih kompanija koje proizvode oko 200 modela UGV-ova. Oni se, pak, dijele u tri ‘roda‘: logistika (benzin, voda, evakuacija), inženjerska podrška (postavljanje mina, čišćenje mina, komunikacije), te, u manjoj mjeri, borbene pomoćne uloge (platforme sa bacačima granata, kupole sa oružjem za uništavanje bespilotnih letjelica).
Većina UGV-ova dodatno je opremljena i nadograđena prije nego što se rasporede na prve linije, a brigade obično dodaju kamere, dodatne sisteme komunikacije ili zaštitu od elektronskog ratovanja. Sve šira ‘siva zona‘ na bojištu – oko 10 kilometara teritorije sa obe strane linije kontakta, koje nadziru i na kojem deluju dronovi – povećava potražnju za najrobusnijim robotima, koji omogućuju ljudima da ostanu skriveni pod zemljom.
Još nisu zamjena za pješadijuVojnik kodnog imena “Stark”, koji vodi ‘UGV akademiju‘ u Kill Houseu – svojevrsno ‘univerzitet‘ za kopnene robote – kaže da mašine već zamenjuju čitave odrede vojnika u određenim scenarijima. Dronovi-mazge mogu prevoziti tone materijala do prvih linija, prenosi Jutarnji. Novi evakuacioni dronovi poput Ardala mogu poštedeti timove sa nosilima da postanu laka meta pod nebom krcatim dronovima.
Najnoviji polagači mina mogu postaviti desetine protivtenkovskih mina u jednom naletu, što je zadatak koji je nekada zahtevao kontinuirano slanje inženjera uvek iznova. Hižak (Predator) koristi vještačku inteligenciju za identifikaciju i ispaljivanje dronova sa udaljenosti od 200 metara. Njegov brat, Ljut (Liut-Bes), platforma sa mitraljezom kalibra 7,62 mm, prvi put je pokazao zube u jednoj zasjedi tokom ukrajinskog upada u Kursk prošlog avgusta.
Vasil, osnivač kompanije UGV Robotics, koja proizvodi Ljut, kaže da su Rusi bili toliko iznenađeni ovom novinom da su odmah odali svoje položaje, omogućivši drugim ukrajinskim jedinicama da ih ciljaju.
U ranim danima korišćenja UGV-ova operateri su morali biti u blizini svojih prototipova kako bi ostali u dometu, često na ne više od kilometar udaljenosti.
“Shadow” i “Šura”, pripadnici druge, 92. brigade koja koristi UGV-ove, sećaju se vremena kada su morali pešice pratiti svoje vozilo do bojišta, što je bio zadatak koji bi danas bio samoubilački zbog ruskih dronova.
Danas se s njima mogu povezati putem Starlinka iz svojih stolica u komandnim mjestima daleko od položaja na prvoj liniji fronta u regionu Harkova.
– Možemo upravljati vozilom sa potpunom situacijom prikazanom na ekranima ispred nas – kaže Shadow.
– Jedan od nas može pilotirati, a drugi piti Coca-Colu ili biti na pauzi za pušenje – dodaje.
Ipak, operateri UGV-ova još ne predviđaju eru ratovanja robota protiv robota. Kažu da su kopneni roboti daleko od toga da zamene pešadiju.
– Mislim da je očigledno da će podržavati logistiku, da pomognu ovde i onde, to da. Ali ne da zamene pešadiju – kaže Šura.
Najveći problem je komunikacijaNajneposrednija kočnica masovnom raspoređivanju UGV-ova je komunikacija. Starlink ne funkcioniše na teškom terenu ili ispod drveća. ‘Mesh mreže‘ (grupa uređaja za povezivanje, poput Wi-Fi rutera, koji deluju kao jedna mreža, tako da postoji više izvora povezivosti umjesto samo jednog rutera), gde se dronovi međusobno povezuju kako bi podaci imali više trasa za razmenu, mogu se srušiti ako se izgube ključne čvorišne tačke.
Viktor, inženjer u kancelariji za dizajn i proizvodnju Burevii, koji proizvodi UGV-ove koji se koriste za logistiku i kamikaze napade, kaže da trenutna tehnologija verovatno treba nadogradnju veštačke inteligencije ili machine-vision tehnologije, odnosno mašinskog vida (koja omogućava računarima da “vide” i interpretiraju slike, oponašajući ljudski vid za automatizovane zadatke) pre nego što masovna upotreba u aktivnoj borbi postane realna. A to bi, kaže, moglo biti za godinu dana. Još jedan faktor koji ograničava revoluciju UGV-ova biće, ističe, dostupnost veštih operatera. “Imamo vrlo malo onih koji su izvršili dovoljno misija i još su živi”.
Ukrajina trenutno pobeđuje u trci UGV-a – uglavnom zato što mora, kako piše Economist. Kremlj, čije se vojne redove povećavaju za 8000 do 9000 ljudi na mesečnoj bazi, verovatno to ne vidi kao imperativ.
Slično tome, nema ničega što bi ukazivalo na to da razvoj ruskih UGV dronova neće krenuti istim putem kao i tržište FPV dronova ranije. Odnosno, ukrajinski inovacioni ekosistem stvara i uvodi novu tehnologiju pre nego što ruski industrijski sistem to kopira, standardizuje i postavi na temeljima onog najboljeg od nje.
No, iako ukrajinski razvojni UGV inženjeri priznaju da će najbolje od njihovih kreacija na kraju biti kopirano, kažu da čak i skromna promena može imati stvarno značenje. “Biće uspeh ako zamenimo 1 posto naših potreba za ljudstvom na frontu”, kaže Vasil. “I mislim da već sada možemo postići znatno više od 1 posto – zaključio je on, kako prenosi Economist, prenosi Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu