Jedan od sinova, Risto, otišao je da živi u bogatoj porodici u kojoj je prihvatio islam i postao Alija.
U selu Komarani, u srcu Limske doline kraj Prijepolja, početkom 20. veka živjela je Ružica Pejović, majka petorice sinova. I baš o njoj već više od stoljeća priča cijeli kraj. Njen život odavno je legenda, a zahvaljujući jednoj statui – sa dvojicom svojih sinova – nastavlja da živi u predanjima svih Srba. U nastavku vam donosimo priču o teškim vremenima, teškim odlukama, sebičnim potezima i ljubavi majke, koja je sve to uspjela da nadvlada.
Jedan od sinova Ružice Pejović, koji se zvao Risto, kao mladić je prešao da živi kod imućnije muslimanske porodice Poturak. Tamo je usvojio islam, preuzeo ime Alija i prezime Poturk. Razlozi za odlazak i promjenu imena i vjere nisu do kraja poznati – da li je majka dala sina porodici bez djece iz ljudskosti, ili je u pitanju bila pomoć u nevolji – ne zna se sa sigurnošću. Ali, ono što se zna jeste da se ljubav među braćom i majkom nikada nije pokidala.
Ružica je nastavila da voli Aliju kao i svoju ostalu djecu. Po predanju, živjela je naizmjenično kod sina Luke, pravoslavca, i sina Alije, muslimana, bez da je pravila razliku. Ta odluka, posebno za to vrijeme, bila je hrabra, ali neobična i ne tako velikodušno prihvatljiva.
Jedna fotografija, jedno nasleđe
Davne 1919. godine advokat Andrija Bogdanović, prijatelj porodice, napravio je fotografiju Ružice sa sinovima Lukom i Alijom – jednim pravoslavcem u šajkači, a drugim muslimanom sa turbanom. Ova slika, sa majkom u tradicionalnoj srpskoj nošnji, čuva se kao porodična relikvija više od jednog vijeka.
Njegov sinovac Vladimir Bogdanović, želeći da poruka te slike bude vidljiva i budućim generacijama, odlučuje da pokloni svom rodnom kraju skulpturu, urađenu prema toj fotografiji.
Skulptura u kamenu “Zauvek braća”
U granitnom bloku, ispred Muzeja u Prijepolju, danas stoji neobična i snažna skulptura: majka Ružica sa sinovima Lukom i Alijom, isklesana od strane akademskog vajara Gorana Čpajaka, Prijepoljca po porijeklu.
Skulptura prikazuje troje ljudi: majku u narodnoj nošnji, sina sa šajkačom (pravoslavac) i sina sa turbanom (musliman).
Ona simbolizuje toleranciju, suživot i ljubav među ljudima različitih vjera, nešto što je vijekovima bilo realnost u multietničkom prostoru Polimlja.
Vajar Goran Čpajak ističe da je namjerno izabrao granit, jedan od najtvrđih i najpostojanijih materijala, jer su, kako kaže, “i to ljudi iz naroda s teškim životom”.
Susret 2 porodice poslije jednog vijeka
Ispred skulpture predaka, dogodio se i susret Pejovića i Poturka. Milinko i Lutvo s ponosom njeguju ono što je prabaka Ružica ostavila u amanet – a poslije odluke koja sigurno nije bila ni malo laka, da najmlađi od petorice sinova, pređe u islam. Ljubav je ostala, i na njenom tragu očuvane su veze među porodicama različitih vjeroispovijesti.
Milinko Pejović, iz Užica kaže da ne zna ko može da se pohvali svojom prabakom, odnosno takvim porodicama. Lutvo Poturak, iz Prijepolja navodi da treba da upoznaju i svoju djecu da bi mogli da nastave tradiciju, prenosi RTS.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu