Taj čovjek bio je Sveti Jovan Šangajski danas priznat kao jedan od najčudesnijih svetitelja 20. vijeka. Njegov životni put obuhvatio je carsku Rusiju, Beograd, Bitolj, Šangaj, Pariz i San Francisko – ali ga Srbi najdublje pamte po beogradskim danima, kada je kao siromašni izbjeglica prodavao novine, ali zračio nečim što nijedna uniforma, diploma ni titula ne mogu dati: božanskom ljubavlju.
Ko je bio Sveti Jovan Šangajski?Rođen je kao Mihailo Maksimovič 4. juna 1896. u ruskoj porodici srpskog porijekla, potomaka izbjeglih pred turskim osvajačima još u 18. vijeku. Iako u Rusiji rođen, Mihailo je od malena slušao srpski jezik, pjesme i priče, koje je njegova porodica brižljivo čuvala. Bio je neobično dijete – tiho, duhovno, bez želje za materijalnim ili društvenim igrama.
Kada su boljševici zavladali Rusijom, izbegao je u Kraljevinu SHS, gde mu je kralj Aleksandar Karađorđević omogućio utočište. U Beogradu je završio Bogosloviju, zamonašio se 1925. godine u manastiru Milkovo, dobivši ime Jovan – i od tog trenutka započinje njegov nadljudski podvig.
Podvižnički život: Svetac koji nikada nije legao u krevetOd momenta zamonašenja, Jovan odlučuje da nikada više ne spava u krevetu, kao čin duhovne budnosti. I zaista – do smrti 1966. godine nije legao da spava kako to čine obični ljudi. Spavao je kratko, sedeći, uz molitvu.
U Bitolju je postao profesor bogoslovije, gdje su ga zavoljeli svi – pravoslavci, muslimani, katolici i Jevreji. Bio je čest gost bolnica, sirotišta i najzabačenijih domova, gdje je molitvom i dodirom iscjeljivao. Nosio je sa sobom ikonu Svetog Nauma i čitao molitve nad bolesnima.
Šangaj, djeca i čudaGodine 1934. postaje episkop Šangajski. U Kini osniva dom za napuštenu decu, u kojem je spasao više od 1.500 mališana, hraneći ih i oblačeći kao otac. Noću bi išao ulicama i sakupljao djecu koja su spavala na kartonima. Uveo je red, ljubav i disciplinu – ali i čuda.
Brojna svedočanstva govore o tome kako je Jovan molitvom izlečio slepe, podigao hromu devojčicu da prohoda, prorekao događaje i čuo misli drugih. Ljudi su govorili da zna šta ih muči pre nego što progovore.
Legenda: Prvi put položen u krevet tek nakon smrtiJovan je cijeli život odbijao komfor i zemaljske ugodnosti. Hodao je bos, često bez kaputa po snijegu, hranio se skromno, a izbegavao pohvale i časti. Kada je 1966. godine preminuo u Americi, prvi put nakon više od 40 godina položen je u krevet – mrtvački.
Opelo u crkvi Presvete Bogorodice u San Francisku trajalo je sedam sati, jer su ljudi želeli da mu se poslednji put poklone. Godine 2005. Srpska pravoslavna crkva ga je zvanično kanonizovala, i danas se njegovo telo nalazi netruležno, što se smatra velikim čudom.
Običaji na dan Svetog Jovana Šangajskog: Pomoć onima koji ne mogu da pomognu sebiPravoslavni vernici 2. jula pale sveće za Svetog Jovana sa molitvom za decu, bolesne, putnike i one koji su izgubili snagu. Veruje se da je on posebno moćan zaštitnik od saobraćajnih nesreća, kao i svetac kome se obraćaju oni koji osećaju da ih društvo ne vidi, ne prepoznaje i ne pomaže.
Preporučuje se tihovanje, čitanje njegovog žitija i činjenje dobrog dela – kao što je davanje milostinje, pomoć siromašnima ili poseta bolesniku. Post nije obavezan, ali se preporučuje uzdržanje od grube reči, prejedanja i sitnih zadovoljstava.
Molitva Svetom Jovanu Šangajskom– Sveti oče Jovane, ti što si bio svetionik vjere u tamnim vremenima, uteho bolesnih i zaštitniče siročadi, čuj i moju molitvu. Pomozi mi u nevolji, isceli ranjenu dušu moju, upravi moje korake ka dobru. Kao što si nekada hodao bos kroz sneg, podnesi moje molitve Gospodu da me ne ostavi. Amin.”
Od trotoara do svjetostiPriča o Jovanu Šangajskom ne govori samo o svetosti – već o snazi pokajanja, vjeri bez pompe i ljubavi bez granica. Između štanda sa novinama i svečeve odežde nije stajala ni crkva ni tron, već – podvig.
Zato, kad danas prođete Knez Mihailovom, zastanite. Možda baš na tom mjestu stoji neko ko još nije otkrio da je svetac, piše Ona.rs.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu