Nakon što narodni poslanici Republike Srpske nisu podržali zahtjev više od 6.000 građana iz četiri lokalne zajednice i izglasali moratorijum na dodjelu koncesija za geološka istraživanja i za eksploataciju mineralnih sirovina, ruda i drugih resursa na području planine Majevica ona je za Srpskainfo izjavila da su očekivali takav ishod.
– Planirana je 25. jula, dok se Loparama održava manifestacija Dani dijaspore, protestna šetnja od Centra za kulturu i informisanje u Loparama do kancelarija tog preduzeća “AR CORE” – rekla je ona.
Planirana je i prezentacija diverziteta koju su radili “Čuvari Majevice”.
– Volja građana koji žive ovdje, volja stanovnika i dalje je da ne žele rudnik litijuma tako da borba se nastavlja – rekla je ona.
Objasnila je da je današnje takozvano savremeno rudarenje, zeleno rudarenje, sve samo ne zeleno.
– Ne vadi se ruda na način na koji se ranijih godina radilo. Mi svi i dalje imamo predstavu o tome da vidimo rudnik, tunel u koji ulaze rudari u dubinu zemlje i vade odatle. Ne, nego ova vrsta rudarenja koristi savremene tehnologije. Tu imamo tehnologiju upumpavanja i ispumpavanja ili ako se već radi površinskim kopom, mora da se radi ekstrakcija litijuma iz stijene. Taj proces nije prihvatljiv za prirodu, obzirom da se koriste ogromne količine sumporne kiseline i drugih kiselina za prilikom drobljenja stijena, pa do zagrijavanja – objasnila je Snježana Jagodić Vujić.
Dodala je da se pored sumporne kiseline, koristi i hlorovodonična kiselina.
– To vrlo negativno može uticati na podzemne vode, a naravno ako se podzemne vode zagade, onda je sve zagađeno. Majevica je planina koja je bogata, ima i plodnih njiva, ima bogatih voćnjaka – istakla je ona.
Dodala je da su ljudi na tom području krenuli sa promocijom, imaju majevički miješani med, sir, dimljeni sir, a okrenuti su strateški ka razvoju ekološke poljoprivrede i razvoju turizma.
– Majevica je puna termalnih ljekovitih voda. Tako da jednostavno postoje mnogi drugi načini u kom pravcu će se razvijati područje Majevice, a koje će biti prihvatljive za stanovništvo, gdje nećemo razmišljati o tome da li će nam zagaditi vodu, zemlju i vazduh, i da li ćemo morati da se raselimo s ovog područja. Majevica već ima dva rudnika na svoj teritoriji, uglja i soli, tako da jednostavno Majevici je dosta rudnika, a pogotovo ovako štetnih rudnika kao što bi mogao da bude rudnik litijuma – kaže ona.
Istakla je da su dobili informaciju da će dodjela koncesija biti u pregovaračkom postupku između Vlade Srpske i investitora.
– Na kraju, prilikom dodjele koncesija, svakako mora da se pita lokalna zajednica da da mišljenje. Koncesija se ne može dodijeliti dokle god ima negativno mišljenje lokalne zajednice – rekla je ona.
Prema njenim riječima tražili su moratorijum dok se ne završi proces zaštite Majevice koji je predviđen Prostornim planom RS i dok se ne donese dokument politike dodjele koncesija. Taj dokument je zadnji put donesen u 2006. godine. Po zakonu o koncesijama Republike Srpske on je trebao svake tri godine da se ažurira, a nije ni jednom.
– Krajem ove godine bi trebao novi zakon o koncesijama da se donese. Tako da bez tog dokumenta koji je strateški dokument Republika Srpska uopšte nema viziju u kom pravcu se kreću koncesije. Nažalost građanska inicijativa nije uspjela. Iako smo razmišljali o tome da neće biti ovako kako je bilo, ipak smo se svi nadali da će da prevagne savjest i ekološka svijest da nam ne trebaju štetni projekti i štetne koncesije – naglasila je ona.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.