Gavrić je tim povodom rekao da je ovim videom za njega zaokružen rad u 2018. godini, koja je za njega bila period velikih promjena. Mladi kantautor je za Srpskainfo govorio o novom singlu, muzičkoj karijeri, planovima za budućnost i o tome kako odmora dušu.
-Iza singla “Vrijeme je da dušu odmorim” već je par mjeseci javnog života. Više sam nego zadovoljan i zahvalan putem koji je pjesma prešla do sad, napravljena je u dobrom osjećanju pa na tom putu i ostala. Ova pjesma zapravo i postoji da podsjeti i mene, i svakog budućeg slušaoca, kako do tog mira ponovo doći, tako da našao sam ga.
Urađen je i spot u saradnji sa Vedranom Ševčukom, koliko si zadovoljan spotom, koji vizuelno lijepo prati tvoje stihove i muziku.
Prethodno sam sarađivao sa Vedranom Ševčukom na spotu “Ko li mi te sada ljubi” grupe “Aifel” prije nekoliko godina, i tad sam vidio da je on jako dobar za saradnju i “outdoor” snimanje, što je meni bilo bitno u ovom videu. Volim komunikaciju sa jednostavnim ljudima, on je to jako lepo uklopio sa zvukom, tako da vjerujem da će biti jos saradnje među nama u budućnosti.
Pomenuo si dugodišnji rad u bendu „Aifel“, koji se razišao u momentu kada ste ostvarili solidnu prepoznatljivost u muzičkim krugovima?
Da nije bilo “Aifela” i moje saradnje sa Dejanom Zorićem, pitanje je kako bi moja muzika ugledala svijetlost dana. Dejan je stariji od mene, on je već bio upoznat sa javnim svijetom i kako to sve funkcioniše, i kao glumac i kao osnivač pozorišta. Ja sam imao pjesme, ali on je zapravo bio inicijator da se počnu objavljivati, i tu je zasijala ona iskra u meni da je to zapravo moguće. Naše razilaženje je potpuno druge prirode, ja sam imao potrebu da okušam svoju sreću i na drugim krajevima svijeta, uvijek je putovanje kod mene rađalo novu kreativnu energiju. A Dejanu sam zahvalan na prijateljstvu i sjajnom odnosu, i sada mi daje dobre savjete vezano za nove pjesme.
Kako bi generalno definisao svoju muziku koja na prvu loptu zvuči kao pop, ali često prekače žanrovske odrednice?
Super je uopste čuti da ti pjesme preskaču žanrovske odrednice, to bi značilo da imaju svoj jedinstveni potpis. Često je najlakše staviti u domenu pop muzike, ali uvjek sam cijenio originalnost, nekada to možda neće doseći nečiji drugačiji standard, ali opet, bitno je kako se sam stvaralac oseća u vezi sa djelom. Meni moj osjećaj kaže samo naprijed, uradi to na svoj način.
Od starta „Aifela“ inistirao si na autorskoj muzici kao načinu muzičkog izražavanja?
Kad bi ljudi znali koliko autorske muzike postoji koja vjerovatno nikad neće biti objavljena, zato što postoji određena doza straha i nesigurnosti u autorima, da li je dovoljno dobar i šta ako ne uspije, a to je dio puta većine umjetnika. To proizilazi iz prividnog očekivanja šta publika želi da čuje, čini mi se kao unutrašnja igra misli, ta dilema van tog autora ne postoji. To je tačka koju bi svaki kreator trebao prelomiti, a ne tiče se samo muzičkog stvaralaštva. Što se tiče obrade postojećih pjesama, tzv. kovera, zašto da ne, kroz kover se mogu pokazati stvarno mnoge veštine – vladanje glasom i pokretom, sluhom, harizmom, sve je tu, ljudi uživaju u muzici, ne mora svako da napiše pjesmu, a to je jedan od načina da jedan glas od kojeg se čovjek naježi od ljepote dođe do naroda. Mada, uglavnom ljudi sa velikom ljubavi prema muzici i talentom žele u jednom trenutku da daju nešto novo i da naprave svoju pjesmu.
Šta je to, što te u suštini drži vezanu za ovaj vid umjetnosti, posebno za njen najzahtevniji oblik, autorski rad, i da li se to može riječima uopšte objasniti?
Drži me ljubav prema muzici, i to što me je stvaranje muzike naučilo više nego neki profesor na fakultetu, pravim suštinskim stvarima. Malo se dvoumim da kažem, ali muzika je meni pokazala ko sam ja i šta mogu, i kroz nju čujem cijeli svemir.
Da li postoje planovi za album i koliko je to realno nužno, u doba kada muzička scena više funkcioniše internetom i singl izdanjima?
Ne znam da li je nužno napraviti album danas ali ja ću ga svakako napraviti. Glavni razlog za to je što imam pjesama koje su mi jako drage, a nisu možda stvorene da budu singl. I tako se vremenom skupilo pjesama koje gledaju u mene, znaju da ih volim, a ne puštam ih van, sa njih samo treba malo obrisati prašinu i dati im priliku da se čuju, svaka će pronaći put do svog slušaoca.
Danas djeluješ iz Austrije, koliko je boravak tamo uticao na tebe u muzičkom i autorskom pogledu ?
Živio sam i mnogo dalje od Austrije, na drugom kontinentu, pa sam shvatio da neke stvari tamo ne možeš nadomjestiti. Austrija je blizu, i moj odlazak tamo je iznjedrio i ovu pjesmu i mnogo stvari koje tek dolaze. Ne znam hoću li ostati tamo trajno ali za sada najčešće tamo i nastupam, sjajan krug ljudi, prijatelja i publike. I blizu je.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu