“Svakog čuda 3 dana dosta” nije vrijedilo u ovom slučaju jer je informacija da je dug plaćen uprkos protivljenju Republike Srpske, brzo pala u drugi plan. Zaokupila nas je presuda i oduzimanje mandata predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, kao i pitanje svih pitanja: “Šta će sada biti?”.
Kada je u pitanju Vijadukt – izgleda da neće biti ništa. Male su šanse da ikada saznamo ko je kriv za svaki pogrešan korak u ovom sporu, da saznamo zašto je već dodijeljena koncesija dodijeljena ponovo, zašto prva nije poništena, zašto se nismo nagodili sa Slovencima za milion, na čijem stolu je bila takva ponuda. Hoće li odgovarati ministri Srđan Amidžić i Staša Košarac, jer su se protivili načinima za isplatu duga čime su doveli do odugovlačenja koje je svaki dan koštalo novih 18.000 KM. Ako je za nastanak kamata kriv neko iz Federacije BiH, hoće li biti procesuiran?
Dug je plaćen nakon odluke Kristijana Šmita, kojeg Republika Srpska ne priznaje za visokog predstavnika. On je odlučio da se dug plati iz namjenskih sredstava, sredstava koja su građani plaćali kao putarine za izgradnju autoputeva i izgradnju i rekonstrukciju drugih puteva.
Srećom, ili nesrećom, na podračunu takozvanih rezervi za poravnanje od prihoda ostvarenih po osnovu putarina, od 2018. godine blokirana su neraspoređena sredstva jer nije bilo dogovora o njegovoj raspodjeli, a nakupilo se 316 miliona KM.
Smije li se Šmita pitati kako je namjenska sredstva mogao potrošiti na dug Vijaduktu, zašto se doveo u istu ravan sa domaćim političarima kojima nije strano neplansko i nenamjensko trošenje novca?
Odgovore na sva ova pitanja teško da ćemo ikada saznati, jer je sljedeća instanca po ovom pitanju pravosuđe. A oni su nam u prethodnim decenijama pokazali kako rade i koliko su ažurni.
Toliko da je BiH druga najgora zemlja u Evropi po stanju korupcije.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.