Ono što su generacijski gradili godinama unazad, nestalo je u požaru koji je zahvatio njihov salaš na Malom Ritu, na rubu grada Vršca.
Tog popodneva, 30. avgusta njihov salaš nadomak Vršca zahvatio je veliki požar. Pred njihovim očima u jednom trenu nestalo je sve što imaju.
Vjetar napravio problem
Sve je krenulo oko 14 časova, od male vatre, sa livade koja je bila udaljena oko 150 metara od salaša. Marija Grujić, kćerka glave domaćinstva, navodi da je sve u sekundi planulo, a oni svjedočili kako vatra guta njihov rad i trud.
– Nepoznato lice zapalilo je nešto – vjeruje se da su u pitanju bile automobilske gume. Pozvala sam vatrogasce odmah. Do 16 sati, vjetar je nanio plamen direktno na salaš. I tada je počela agonija – prisjeća se Marija kobnog dana.
Dodaje da nije bilo šanse da bilo šta urade, iako su goloruki krenuli da spašavaju šta se spasiti može.
“Mislila sam da ga više nikad neću videti”
U tom trenutku, borili su se da zaštite prije svega svoj život i život životinja koje su boravile na imanju.
– Bukvalno u sekundi – sve je planulo. Nismo imali šanse. Samo stojimo i gledamo kako vatra guta sve pred nama. Nema vatrogasaca, nema nikoga, samo dim i crvenilo svuda oko nas. Čujemo neko viče s druge strane – pomislimo: “Evo ih, konačno, vatrogasci”. Vičemo da nas čuju, ali ništa. Poslije saznamo da je to bio komšija koji je pokušavao da priđe.
– Tih 20 minuta dok nisu došli vatrogasci… ne mogu da vam opišem. Moj otac je uletio s običnim crijevom za vodu u plamen. Ja ga više ne vidim. Vidim samo kraj crijeva koje vodi u vatru – otopljeno. Njega nema. Mislila sam da ga više nikada neću vidjeti – dodaje Marija.
Djevojčica ostala zarobljena u štali
Sreća u nesreći je da konji nisu bili u štali, inače, bilo bi nemoguće spasiti ih sve.
– Konji su bili u ispustima, ali je dva konja ostalo u štali, a vatra se približavala. Moj suprug i ja smo trčali kao bez duše da ih izvedemo. U štali je bila i djevojčica od 12 godina koja stalno dolazi kod nas – kao član porodice. Ona je stajala uz jednog od ta dva konja, sve se dimi i gori oko nje, a ona drži uzde i ne pušta. Samo stoji i čeka. Tresla se kao prut, ali konja nije ostavila. Kad smo joj rekli da mora da izađe, poslušala je, ali sve vrijeme gledajući u njega – kaže Marija.
– Kad smo izvlačili konje, na izlazu iz štale jedino što smo vidjeli bila je vatra i bukvalno smo trčali kroz plamen da spasemo konja. Pa onda ponovo, po kobilu koja je ostala unutra. Još jednu kobilu je vatra već stigla. Bila je vezana, skakala je ali nije mogla da pobjegne. Pribila sam se uz vatru, nekako je odvezala i povela na bezbjedno. Nisam imala gdje s njom. Pustila sam je i potapšala po sapima – samo je odgalopirala. Ja sam ostala da gledam šta dalje – ispričala je.
“Izgorjelo nam je skoro sve”
U nesreći koja ih je zadesila ipak nisu bili sami, svi prijatelji i komšije odmah su pritrčali da pomognu.
– I onda kreću da dolaze komšije, prijatelji, ljudi koji su čuli… Svi su dolazili da pomognu kako god mogu. Sa kofama, rukama, šta god da imaju. Vatrogasci nisu mogli da uđu u štalu, jer je previše vruće i prepuno dima. U punoj opremi, sa maskama, nisu mogli. Moj suprug i otac, u majicama kratkih rukava, opet ulaze unutra. Vatrogasci viču na njih, govore im da izađu. Ali da oni nisu ušli – štala bi izgorjela. A sa njom i kuća. I još dvije manje štale. I svinje. I konji – prepričava Marija.
Kako navodi, u tom trenutku osjećala se kao u filmu, briga, strah, strijepnja, ne postoje riječi koje bi na napravi način opisale agoniju koju je porodica Grujić doživjela.
– U jednom trenutku suprug se penje na tavan u štali koja gori, da otvori vrata tavana, da pusti dim napolje. Ja samo stojim i gledam – ne znam da li ću ih više videti. U glavi mi je slika mog oca koji ne izlazi iz plamena. Suprug nestaje gore. Sve izgleda kao najgori horor film. Živi pakao. Ništa drugo ne mogu da kažem – dodala je.
Na svu sreću, žrtava nije bilo, ni ljudskih, ni životinjskih, ali materijalna šteta je ogromna.
– I na kraju, kada pogledam kako se sve moglo završiti – ovo je i više nego dobro. Svi su živi. Sve životinje su žive i nepovređene. Samo zato što su ljudi bili hrabri i što su prijatelji stali uz nas bez razmišljanja – ističe Marija i dodaje:
– Izgorjelo nam je skoro sve. Štale, senjak, ambar, kompletna hrana za zimu, svi traktori, sve mašine, čak i auto i transportna prikolica za konje. Ukupnu štetu procenjujemo između 40 i 60 miliona dinara. Sve što smo decenijama mukotrpno gradili – nestalo je za pola sata, piše Blic.
Prijatelji odmah ponudili pomoć
Ipak, kako kaže Marija, ostalo je ono najvažnije – ljudi, životinje i vjera. Pored mnogobrojnih prijatelja i konjara, porodici Grujić u pomoć je pritekao i naš najbolji košarkaš Nikola Jokić i njegova porodica.
– Vjera u to da nismo sami. Već te noći počeli su da stižu prijatelji sa hranom za konje kao prva pomoć – iz Starčeva, Vrbasa, Pančeva, Dolova, Sombora, Sivca, Sečnja… I iz ostalih mjesta prijatelji su odmah počeli da šalju podršku. Zato sada, i pored svega, osjećam samo jedno – zahvalnost – poručila je hrabra Marija.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.