Gotovo čitav vijek radio je u SAD, gdje je napisao neke od svojih knjiga koje su objavljene i kod nas, a to su “Puni model srpske dvosložne metrike”, “Nostalgija pesme i fotografije”, kao i “Botanička bašta eseji i drugi tekstovi”.
Na skupu su govorili sam autor, te publicisti Zoran S Stefanović i Vladimir Djurić. Američki profesor Emeritus Zapadnog Vašingtonskog univerziteta, Vladimir K. Miličić, objavio je u izdanju beogradske “Prosvete” studiju “Puni model srpske dvosložne metrike”.
Svoje dugogodišnje bavljenje ovom temom — kao i lingvističkim sistemom generativne gramatike — krunisao je studijom koja je pred čitaocima.
Knjiga je najpre namijenjena metričarima, lingvistima, muzikolozima i istoričarima koji istražuju naslijeđe Vuka Stefanovića Karadžića. U hrabroj i beskompromisnoj knjizi teoretičar se hvata u koštac sa često zastarelim i nesvrsishodnim modelima srpskih metričara, po kojima ispada da srpski pjesnici često prave greške u svojoj poeziji. Prema Miličiću, pjesnici vrlo rijetko greše, zahvaljujući svojoj intuitivnoj metričkoj kompetenciji. Problem postoji kod kritičara i teoretičara, i prije svega kod metričara, koji više vjeruju stranim specijalistima, a ne vjeruju ni Vuku ni modelu ugrađenom u sve pjesme od početka 15-og vijeka do danas.
Glavne novine koje autor razotkriva u studiji su sljedeće:
Puni Model Pesnika srpske dvosložne metrike sastoji se od dva podsistema, za govor i pjevanje (recitaciju, muziku i ples), koji su inventivno integrisani. Dugopostojeći Standardni Model Metričara priznaje samo govorni podsistem. Struktura i funkcije sloga poslužili su kao prototip stvaranju strukture i odgovarajućih funkcija dvosložnog stiha. Početna stopa stiha je prema upotrebi novoštokavskih pesnika oko 50% metrički nezavisna i zato ima drugačija pravila od ostalih stopa.
Sve stope poslije inicijalne stope čine metričku konstantu (invarijantu) stiha. Stope posljednjeg jakog vremena oba polustiha su temeljne stope dvosložne metrike i zato se očekuje da budu iktusovane, dok ostale ne moraju uvijek. Puni model pjesnika sadrži po dva konturna uzlazna i silazna tona, i dva ravna visoka i jedan niski ton. Kombinacija jednog od konturnih tonova sa jednim od ravnih tonova ostvaruju šest sinkopacija kad se ravni ton nađe na položaju jakog sloga.
Slog i riječ, neke klitičke grupe, imenička i glagolska sintagma, stih i sinkopacija — pripadaju grupaciji koja pokazuje “porodičnu sličnost” prema principima sličnosti i analogije u odnosu na njihovu strukturu i funkcije. Za razliku od svakidašnjeg jezika, model pjesnika srpske dvosložne metrike ima pomoćni metrički naglasak u dužim rečima da pomogne kratkim jakim slogovima stiha da se aktiviraju. Svako simetrično ponavljanje /paralelizam reči i viših struktura u istom stihu ili u susjednim stihovima, zadržava dati stih prihvatljivim čak i kad odstupa od metričke sheme.
Za model pjesnika takozvana “trohejska inverzija” je nepostojeći koncept zahvaljujući specijalnoj prirodi inicijalne stope stiha; posledično, “trohejska inverzija” je metrički spandrel bez potrebe za dalju diskusiju. Srpski epski deseterac je čist trohej za sve pjesnike. Kad se na mjestu cezure na kraju prvog polustiha pojavi dodatni posljednji slog reči ili jednosložna reč u funkciji “mosta” da iz nekog, obično semantičnog, razloga spoje dva polustiha, on ne treba da se smatra metričkom greškom niti da nosi brojčanu vrijednost sloga stiha: on ima funkciju poetskog postupka svoje lokalne vrste. Na primjer, u pjesmi Santa Maria della Salute Laze Kostića, u jednom od četiri stiha pjesme sa mostom on spaja heroja i heroinu ljubavne drame pjesme. Jamb sa cezurom – svih odgovarajućih dužina stihova i polustihova – dijeli se na dvije forme: standardnu i polustihovnu. Polustihovni jambi, integrisani i neintegrisani, broje svoje stihove od jedan pa nadalje do cezure i od jedan poslije cezure do kraja stiha.
O Miličićevoj studiji tek će biti polemika, jer ona dolazi u vrijeme opšte krize vrednovanja, pa tako i vrednovanja značaja srpskog jezika. No u svakom slučaju ova knjiga pokazuje kolika je danas modernost i genijalnost djela Vuka Karadžića, koji je zaslužan što srpski narod i neki u njegovom komšiluku govore danas jedan od najmuzičkijih evropskih jezika.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.