(VIDEO) Milko Grmuša za Srpskainfo: Dodik ne želi da dijeli vlast, OPOZICIJA JE NESNALAŽLJIVA

Rekao je ovo u intervjuu za Srpskainfo pravnik Milko Grmuša, komentarišući trenutni saziv Skupštine, koji je, prema njegovom mišljenju, poniženje za narod.

–  Što više znanja imate, pravog znanja, imate više dostojanstva. Manje znanja – manje dostojanstva. Najmanje je dostojanstva tamo gdje je znanje kupljeno – kategoričan je Grmuša.

Grmuša otvoreno govori o političkom haosu u Republici Srpskoj. Ne štedi nikoga – kritikuje i vlast i opoziciju, analizira, govori o “navigiranoj krizi”, ali i predlaže konkretna rješenja.

Prijevremeni izbori za predsjednika Republike Srpske biće održani 23. novembra. Izlazi opozicija, a izlazi i SNSD, uprkos višemjesečnom političkom mrcvarenju. Kandidati su tu. S jedne strane Branko Blanuša, s druge Siniša Karan. Kako Vam se čini ovaj izbor? I zašto mislite da je odluka pala baš na ova imena?

Ne znam o čemu su razmišljale pojedine stranke kada je riječ o izboru kandidata! Prvo da podsjetim da je SNSD uporno ponavljao da neće ići na bilo kakve prijevremene predsjedničke izbore. Sama činjenica da su se predomislili, po meni je prvorazredno političko iznenađenje, neko bi rekao skandal. Moja je pretpostavka da, kada god birate kandidate, pronađete osobu koja izaziva najmanje otpora. Nažalost, pošla su vremena kada imate ljude koji izazivaju velika oduševljenja. Pretpostavljam da je, u ovom slučaju, bilo najmanje otpora, a vjerovatno je ista situacija i sa kandidatom Srpske demokratske stranke. U tom profesorskom duelu, koji sad očigledno imamo na predsjedničkim izborima, meni bi bilo važno da vidim neke nove kvalitete u javnoj debati. Bilo bi zaista osvježenje da posmatramo kampanju koja se temelji na argumentima, a ako ne bude to slučaj, a mislim da neće, to će pokazati da su kandidati, nažalost, ikebane. Ako oni ne mogu odrediti ton i argumentaciju sopstvenih kampanja, onda vam samo to pokazuje koliko mogu biti autonomni sutra kada budu izabrani za predsjednika.

Da li će glasati kazniti ovaj salto mortale SNSD?

Nikad se našim biračima ne zna. Imam osjećaj da u SNSD po dubini postoji ogromno nezadovoljstvo i tim saltima mortalima, kadrovskim rješenjima, načinom kako se vodi Republika, kako se učestvuje u vlasti u BiH. Ja ću vas podsjetiti da je primarno tkivo članova SNSD bilo opoziciono, to su ljudi koji su u teškim vremenima, devedesetih i početkom dvijehiljaditih  godina bili opozicija, trpjeli reperkusije. Zalagali  su se uglavnom za one stvari za koje se, recimo, ja danas zalažem: struka, znanje, sistem, zakon, i onda su dočekali da mnogi njihovi politički rivali pređu u SNSD ili u neku od partija partnera na vlasti SNSD i ponovo im kroje kapu. Pošto ja pripadam opozicionom političkom tkivu, moram da kažem da nije pretjerano drugačija situacija ni u partijama opozicije. Mnogo je nezadovoljnih, kod njih je sada osnovna stvar da alarmiraju sopstveno članstvo, simpatizere i birače da izađu na ove izbore. Kod nas je narod, koji nema ništa od politike, izgubio volju da se uopšte bavi politikom. Unutra su samo oni koji imaju interes, a oni koji ga nemaju, sklanjaju se. Ako oni procijene da je trenutak da se pošalje neka politička poruka, i ako izađu na izbore, onda kandidat opozicije ima ozbiljne šanse. Ako oni to ne procijene, li ako im bude sve ovo nejasno, zbunjujuće, ili na kraju krajeva neinteresantno, onda će, naravno, biti mnogo teže da opozicija dobije izbore.

Kako komentarišete novi pokret koji Draško Stanivuković formira sa Igorom Radojičićem i Dejanom Kojićem?

Na kraju se sve svodi na dvije stvari. Prva je materijalni interes. Ako neko drugi više ponudi, bilo koja stranka neće dobro proći. S druge strane, kada se u jednom trenutku desi kritična grupa ljudi, kojoj baš i nije do materijalnog interesa od politike, nego su ostvareni mimo politike, ja pretpostavljam da će ta kritična grupa biti i te kako kritična i prema takvim političkim savezima, zato što nisu ama baš nimalo bazirani na principijelnosti. Politike je vrlo malo, programa nimalo. U konkretnoj situaciji, najljući oponenti u Banjaluci osnivaju pokret, a sigurno u programima imaju stavke koje su suprotne ovom drugom. Ako je njima to u redu, onda u redu. Vidjećemo šta će biti.

Vi već duže vrijeme predlažete prijevremene izbore na svim nivoima. Zašto smatrate da je to neophodno?

Ja sam to počeo govoriti 2023. godine, jer sam shvatio da Republika Srpska počinje da se ozbiljno gubi u svemu što je ustavna kriza. Mi, nesporno, kao Republika, imamo argumente protiv Ustavnog suda BiH u kojim sjede stranci i koji donosi odluke na čisto politički način. Jedini ili jedan od rijetkih u Republici Srpskoj sam hvalio Ustavni sud BiH kada donosi dobre odluke u pojedinačnim građanskim predmetima, jer tu zaista radi dobro svoj posao. Međutim, kada počnu odlučivati o Danu Republike i o takvim nekim stvarima, evidentna je politička namjera. Smatrao sam da zakonom o Ustavnom sudu treba striktno definisati što oni mogu da sude. Republika Srpska je krajem juna 2023. godine, usvojila nenormalan Zakon neprimenjivanju odluka Ustavnog suda BiH i tada demonstrirala da se više ne snalazi. Ako je u nečemu bio vješt, gospodin Dodik bio je vješt u razumijevanju tih procesa. Dijelom što je talentovan političar, dijelom što je bio akter svega. Vladao je tim stvarima. Međutim, jedna čudna ekipa ljudi oko njega ga je navela na neke puteve, ili je on sam izgubio kompas i počeo da donosi političke odluke koje su imale pravne efekte. Ovaj je bio najproblematičniji. Imate vlast koja pogrešno tretira teme, imate opoziciju koja se pravi da te teme ne postoje. Moja ideja je bila: nemojte varati narod, ni vi koji kažete da imate rješenja, ni vi koji se pravite da nema problema. Problem postoji, niko o njemu ne priča. Hajde da napravimo prijevremene izbore na svim nivoima, da partije jasno kažu da će se godinu dana posvetiti rješavanju tih problema i da kažu kako će ih riješiti. I ovi iz opozicije koji ćute i ovi iz vlasti koji ne rade dobro. Da se odmah se kaže da će to biti ustavotvorna Skupština. Nama  treba novi Ustav Republike Srpske, ali ne glupi Ustav Republike Srpske, kao što se pokušalo uraditi prije nekoliko mjeseci. Moramo jasno da kažemo ljudima šta hoćemo, da kažemo šta su politički prioriteti, tu ne bi bilo puno kadrovske politike. Tu bi se tačno vidjelo ko je za politiku i ko razumije ustavne procese, a ko ne razumije. Međutim, tu su svi odbili. I onda kad se desila ova situacija sa presudom Suda Bosne i Hercegovine, moj prijedlog je jedini dostojanstven izlaz iz svega, jer onda ne bi bili samo prijevremeni izbori za predsjednika Republike Srpske, nego za sve nivoe vlasti. Osramoćena je institucija Narodne skupštine više puta, jer je ona sama sebe kompromitovala. Kako? Tako što donesi zakone koje se ne poštuju ili one koji će biti poništeni na sljedećoj sedmici. Jedini izlaz je bilo ovo što ja govorim. Međutim, gotovo svi poslanici su protiv toga. Gotovo svi su ušli u politiku zbog ličnog materijalnog interesa, a ne zbog politike.

Nedavno ste priznali da ste, nakon dužeg vremena, pogledali sjednicu Narodne skupštine i da ste ostali zatečeni “osobinama najvećeg broja govornika”.

Jesam. Akcenat je prvo što primijetite. To je da vas Bog sačuva! Poniženje za jedan narod!  U prvom sazivu Narodne skupštine, svi poslanici su imali visoku stručnu spremu. Nemam ništa protiv bilo koje stručne spreme, da se odmah razumijemo. Ne mislim da je elitizam u polici potreban, ali mislim da znanje jeste potrebno i mislim da u teškim vremenima, kao što je bilo tada i kao što je i sada, u institucijama treba da imate ljude koji imaju i znanje i karakter. Što više znanja imate, imate više dostojanstva. Manje znanja – manje dostojanstva. Najmanje je dostojanstva tamo gdje je znanje kupljeno. E, tu je sve na trgovini, jer je kupljeno i znanje, kupljena je diploma, pa onda je sve na kupoprodaju. Ljudi koji imaju ozbiljno znanje su vrlo teško potkupljivi.  Vraćam se na tu prvu Skupštinu. To su poslanici koji su smjeli reći „ne“ Radovanu Karadžiću, Ratku Mladiću, Slobodanu Miloševiću. Možete li vi zamisliti danas jednog poslanika, bilo kojeg, iz vlasti ili opozicije, da na bilo koji način oponira svojom stranačkom šefu? To je nezamislivo. Ako oni ne mogu da oponiraju svom stranačkom šefu, a narodni su poslanici, onda vam je potpuno jasno kakav je karakter te Skupštine. Ja nemam problemi sa tim, ali treba biti onda dosljedan. Što ih plaćamo? 

U više navrata ste govorili da je referendum važan, ali ste kritikovali način na koji je pitanje formulisano. To pitanje, čini se, još manje ima smisla sada kada se Dodik i zvanično povukao.

Ja od prvog dana govorim, koliko god djelovalo banalno, da pitanje treba da glasi: “da li podržavate da stranci donose odluke u vašoj zemlji?” I to pitanje treba da bude postavljeno na referendumu u Republici Srpskoj, Brčko distriktu i u FBiH. Svi treba da se izjasne. Ja ću vas podsjetiti da je Šmit najveće pravno nasilje napravio u FBiH kad je suspendovao Ustav na jedan dan. To je skandal! Ja smatram da ljudi u cijeloj Bosni i Hercegovini treba da se izjasne. Možda se neće izjasniti. Možda će izlaznost biti premala. I to je odgovor. To znači da je narod potpuno izgubio povjerenje u entitete, u distrikt, u državnu zajednicu u BiH i da je zapravo i predao suverenitet strancima. Ako je predat suverenitet strancima i to je odličan odgovor. Zašto? Zato što više nemamo potrebe da glumatamo. Mi nemamo onda svoje poslanike, ministre, predsjednike, nemojte da ih plaćemo. Za sve što ne valja u zemlji, odgovorni su stranci, Šmit, visoki predstavnik, PIK i tako dalje, pa se ne usvoji Reformska agenda, izvinite, vi ste odgovorni, pa je kriminal i korupcija, izvinite, vi ste odgovorni, pa greške u pravosuđu, izvinite, vi ste odgovorni. Stranci bježe od odgovornosti.

Pomenuli ste Reformsku agendu. Nedavno je, uprkos višemjesečnim opstrukcijama, usvojena. SNSD je, opet, popustio.

SNSD 95 odsto vremena vrši pritisak i kad treba i kad ne treba, a onda kada popusti, kaže da je to mudro. Vidim da ih mnogi tzv. nezavisni analitičari i intelektualci brane.  Da ste vi tako mudri i pametni za sebe, ne biste dozvolili da vam se desi ovo što vam se desilo. Tokom 90-ih godina, za vrijeme rata postojao je čitav niz tajkuna, ljudi koji su bili tada sile nebeske u Republici Srpskoj, koji su žarili, palili i nisu dočekali do 2010. ili 2015. da im firme i kompanije ostanu konkurentne. Znači, možete kako hoćete, ali ne i dokle hoćete. Ako ste pametni, ako imate viziju, ako znate što treba uraditi, onda nemojte to da  dozvolite. Sve što SNSD radi, na kraju će najviše štete donijeti njima.

Kakva će biti sudbina nove Vlade Republike Srpske?

U najboljem scenariju, ona će raditi svoj posao još nekih godinu dana, nakon čega bi trebalo da bude izabrana nova Narodna skupština Republike Srpske, koja po Ustavu, treba da izabere i novu vladu. A drugi scenario je da se ponovo upetljaju različite sudske instance i da kažu da ova vlada uopšte nije legalna. I tada bi, pretpostavljam, bila neka galama i na kraju bi se opet postupilo po odluci Suda. Moj osjećaj je da je tu neka nagodba napravljena već ranije. I tu nije riječ samo o prećutnom ili direktnom ili indirektnom prihvatanju ove vlade – tu vam spada i ovo da se prihvate prijevremeni predsjednički izbori i da se odstupi od funkcije predsjednika, da se ode na ročište u Sud BiH i tako dalje. I vjerojatno tu ima još stavki koje se nisu desile. Dakle, ovo nije kriza koja je neobuzdana i anarhična. Ovo je navigirana kriza.

Da li je opozicija postupila ispravno kada je odbila vladu nacionalnog jedinstva?

Ja ne bih nikada išao u vladu nacionalnog jedinstva, osim u slučaju ratnog stanja. Nema razloga za to. Jeste teško, ali nije toliko. U ovakvom političkom ambijentu, gdje su akteri do te mjere govorili teške riječi jedni drugima, čak i za standarde naše lako zaboravljive politike, bilo bi previše da ti ljudi sjednu zajedno i budu vlast. To nije opcija! Međutim, ja odavno mislim da je potrebno napraviti tehničku vladu, prelaznu vladu (što se radi u stabilnijim vremenima), koja bi bila sastavljena od ljudi koji su profesionalci, trajala bi od tri mjeseca do šest mjeseci i samo bi pripremila izbore. U mnogim društvima, kada želite da imate fer izbore, nemoguće je organizovati ih ako nisu svi politički akteri zastupljeni u izvršnoj vlasti. Međutim, SNSD i Dodik ne žele da dijele vlast. Dodik daje samo onoliko koliko mora. On nikad iskreno nije ni zvao opoziciju, ali je znao nekoliko puta da izmanipuliše taj poziv na način da on nudi, a oni neće, pričaju samo sa Sarajevom, pričaju samo sa strancima… On je to pretvorio u svoju političku pobjedu! A opozicija se nije snašla, jer je njoj u interesu da kaže: nećemo vladu nacionalnog jedinstva, ne želimo bilo šta što je sadržajna politička saradnja, jer je to nemoguće sa SNSD, ali tražimo, insistiramo na prelaznoj vladi koja će omogućiti fer i poštene izbore, jedan uredan, transparentan javni servis. 

Podnijeli ste inicijativu za jeftiniju registraciju vozila. Kažite nam više o tome?

Kada je riječ o registraciji vozila u Republici Srpskoj, imamo dva, po meni ključna, paradoksa. Prvi je da je jako skupa, neopravdano skupa za naš životni standard, a drugi je da imamo katastrofalne puteve i u Republici Srpskoj i u BiH. Dakle, postavlja se opravdano pitanje gdje ide toliki novac od registracija, ali ne samo od registracija, nego i od akciza. Vi potrošite ogroman novac za registraciju, pa onda nemate dovoljno novca da kupite kvalitetne zimske gume, pa onda kupite one slabijeg kvaliteta, pa odete na loš put, pa, ne daj Bože, dođe do saobraćajke. To nije nešto što ugrožava samo džepove građana, nego i njihovu glavu. S druge strane, postoji pravni paradoks da od 2013. godine Vlada Republike Srpske javno obećava i piše u svojim ekonomskim politikama da će liberalizovati tržište auto-osiguranja u Republici Srpskoj, što znači da će osiguravajuća društva sama donositi odluke kolike će biti cijene polise AO, koja vam 80 ili 90 odsto učestvuje u cijeni registracije. Vlada to ne čini, Agencija za osiguranje sve vrijeme propisuje jedinstvenu tarifu AO. Nekada su osiguranja izbjegavala to kroz one famozne popuste, koji su po meni bili manje-više nezakoniti, da bi privukla klijentelu. Smatram da to treba ukinuti, jer je potpuno besmisleno! Ni banke nemaju jedinstvenu premiju, niti bilo koji drugi davalac usluga i roba! Zašto bi imalo osiguranje? Pogotovo kad je tako osjetljiva tema u pitanju. I ovo svi podržavaju. 

Tu je i inicijativa za ukidanje ovjerenih fotokopija dokumenata i administrativnih taksi. O čemu se tačno radi i kako bi to olakšalo život građanima?

Riječ je o inicijativi za donošenje zakona o izmjenama Zakona o opštem upravnom postupku. Vrlo kratak prijedlog akta. On traži da organi javne uprave, republičke upravne organizacije, preduzeća koja imaju javna ovlaštenja, ne traže isprave od drugih isto takvih upravnih organa koji po službenoj dužnosti vode evidenciju o tim činjenicama. Ne može se desiti, ako se moj prijedlog usvoji, da iz Ministarstva unutrašnjih poslova traže neki papir iz Ministarstva rada i socijalne zaštite. I obrnuto. Republika to ne čini već duži niz godina iako smo mi, ne znam koliko novca potrošili na tzv. digitalizaciju javne uprave. I dalje se na srednjovjekovni način organizuje državni aparat.  Smatram da je i to direktno protiv svakog čovjeka.  Obje ruke bi trebalo da dignu svi poslanici da se to usvoji.