Upao sam u sobu, on je stajao sa nožem u ruci, a moja Violeta je bila na podu. Krvava. Kada sam ga pitao šta je to uradio, on je rekao: “Nije to ništa, nisam je mnogo povrijedio!” Moje dijete je već tada bilo mrtvo, izbo je 39 puta!
Ovim bolnim riječima priča svoju ispovijest Dragiša Jošić, otac Violete Jošić (19) iz Batalage kod Koceljeva, koju je 13. oktobra 2019. brutalno ubio dečko Dušan Petronijević (40) kada se vratila s posla iz treće smjene.
Podsjetimo, Petronijević je te večeri ušao u njenu kuću, razgovarao s Violetinim ocem Dragišom, a kada se žrtva pojavila izbo je nožem po vratu i glavi. Violeta je preminula u bolnici, a ubica je potom uhapšen. Viši sud u Šapcu u februaru 2019. osudio je Dušana Petronijevića na maksimalnu kaznu zatvora, koja je tada bila 40 godina.
Tuga svaki dan
– Tuga, bol i očaj koji osjećam svaki dan za mojoj Violetom je velika. Trudim se svaki dan da budem dobro jer imam i malenu kćerkicu, koja je svjetlo u mraku nakon ubistva moje kćerke – kaže potresnim glasom Dragiša koji i dalje u nekim momentima ne može da povjeruje da je ostao bez kćerke.
– Stalno idemo na groblje, bili smo i sada na šestu godišnjicu. Tuga za njom nikada neće proći – rekao je on.
Sa knedlom u grlu Dragiša Jošić je skupio snage da se prisjeti kobne večeri kada se njegov svijet srušio i zauvijek promijenio.
– Kad pomislim na tu noć, prvo se sjetim kako smo sedam dana prije toga bili na proslavi, bila je lijepa, veselila se. Srećno moje dijete, bio je tu i Dušan, ništa nisam primijetio da se nešto dešava. A i pravo da vam kažem, ja sam otac, ona je bila jako samostalna, punoljetna, sposobna, našla je sebi i posao, nisam ja htio da se mješam u njihovu vezu, tek kasnije sam saznao da su trebali da raskinu i da je htjela da ga ostavi – navodi Dragiša opisujući noć koju nikada neće zaboraviti.
Uslijedila je agonija, neizvjesnost i veliki udarac za ovog čovjeka.
– Tog dana sam vidio i Violetu, otišla je na posao, a onda je kod nas u jednom trenutku, predveče došao i Dušan. Pozdravio se sa mnom, nisam ništa primijetio, rekao je da čeka Violetu. Dijete je došlo iz noćne smjene, pozdravila me je i ona i Dušan opet. Nisam opet ništa primijetio – priča on.
“Dušan tuče Violetu, eno je kuka”
Dragiša ubrzo, prema njegovim riječima, odlazi da nahrani svinje.
– Hranim svinje i u jednom trenutku trči žena ka meni, kuka i viče. Ostao sam u šoku, pitam je šta se desilo, ona kaže: “Dušan tuče Violetu, eno je kuka! Dođi, brzo!” Trčao sam i trčao. Razmišljam šta je moglo da se desi s obzirom da sam ih nedavno vidio, djelovali su dobro – kaže on i objašnjava:
– Dolazim, a moja Violeta kuka, nekako jauče, cvili… Upao sam u njenu sobu, a Dušan stoji nasred sobe sa nožem u ruci, ona leži krvava. Ja ga pitam šta si to uradio, on mi kaže “nije to ništa, nisam je mnogo povrijedio” – govori potreseni otac.
Između jave i sna nesrećni čovjek uzima dijete u ruke, krv se sliva sa svih stana. U pomoć mu stiže i rođak, ali i Dušan koji bez imalo stida i srama, sjeda sa njima u kola i odlazi u Dom zdravlja u Koceljevu.
– Rođak mi pomaže da unesemo Violetu u kola, a on sjeda iza mene. Dolazimo u bolnicu i kažem Dušanu u tom bunilu pomozi mi da je iznesem iz kola, a on mi kaže: “Ja sam uradio šta sam htio, sad idem!” I otišao je kući, koja se nalazi odmah do Doma zdravlja. Doktori su nažalost, samo mogli da konstatuju smrt. Izbo je 39 puta, to su bile strašne povrede – kaže Dragiša.
– Uhapsili su ga dok je sjedio na stolici u kući. Nisam ga od tada vidio, sve do suđenja. Dušan je dobio 40 godina i to je sa pravne strane uredu, ali opet ja svoje dijete nikada više neću vidjeti, zagrliti, poljubiti. Moje dijete je ispod zemlje, a njegovi roditelji njemu mogu da odu u posjetu da ga vide. Tuga koja nikada neće proći – kaže on.
Kako je dodao, pošto često razmišlja o Violeti pogotovo uveče, sjetio se da je ona rođena 13. u mjesecu, 13. je počela da se zabavlja sa Dušanom, sa 13. u mjesecu je ubijena i da to možda ima neke veze sa nekom sektom, s obzirom da je Dušan bio malo mračan i pisao je takve pjesme i knjige.
– Ne znam, svašta mi se mota po glavi, ali taj broj 13 je nekako obilježio kćerkinu sudbinu. Kažu da je baksuzan broj, a meni je najgori – kaže Jošić.
Htio da se ubije, pa se predomislio
Dušan Petronijević ostavio je i oproštajno pismo u kom je naveo “da želi da se ubije, jer ne može da živi bez Violete s kojom je prethodno raskinuo”.
– Pismo je, navodno, napisao dan prije zločina i ono je nađeno u napuštenoj kući njegovog ujaka. Pored pisma, ostavio je i Violetine stvari koje treba da joj se vrate i nešto novca da ima – podsjeća sagovornik i dodaje da se ubica ipak predomislio i ubio svoju djevojku umjesto da presudi sebi, prenosi Kurir.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.