Njena sićušna ruka bila je prvo što je Šjam Babu ugledao kako viri iz blata, krhka poput odbačene lutke. Ali to nije bila lutka. Prekrivena mravima i sa tragovima krvarenja, za koje su ljekari kasnije posumnjali da potiču od životinjskih ujeda, djevojčica je ležala živa zakopana u blizini rijeke u selu na sjeveru Indije. Umotana u peškir, jedva se pomijerala, ali je disala, zakopana tridesetak centimetara ispod zemlje, piše CNN.
– Prišao sam bliže i vidio da se djetetovi prsti pomijeraju. Prišao sam još bliže i osjetio otkucaje srca. Shvatio sam da je dijete živo… Neko je zakopao živu bebu – prisjetio se Babu.
Uplašen, otrčao je po pomoć, a ubrzo se na mjestu događaja okupila gomila. Policajac je pažljivo iskopao zemlju kako bi oslobodio djevojčicu, procijenjene starosti oko 15 dana. Bila je potpuno prekrivena blatom, a usta i nozdrve bile su joj začepljene. Kada su je podigli, ispustila je slab, bolan krik.
Mogući motivi
Hitno je prevezena na Medicinski fakultet u Šahdžahanpuru, gdje su joj dijagnostikovani teška infekcija, respiratorni problemi, povrede i sepsa. Lokalna policija je pokrenula potragu za roditeljima i motivom ovog strašnog čina. Gaurav Tjagi, lokalni zvaničnik koji vodi istragu, rekao je da razmatraju tri teorije.
Njeni roditelji su možda vjerovali da im je bolesno dijete umrlo, te su ga sahranili u skladu sa lokalnim običajima. Druga je da je djevojčica napuštena zbog sindaktilije – stanja spojenih prstiju – zbog stigme koja u nekim dijelovima Indije prati invaliditet.
Treća, i možda najvjerovatnija teorija, jeste da je odbačena zbog svog pola – kao još jedna žrtva čedomorstva u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta, gdje duboko ukorijenjena sklonost sinovima dovodi do napuštanja ili ubijanja djevojčica.
Dr Rađeš Kumar, pedijatar sa dvadeset godina iskustva, izjavio je da je vidio četiri ili pet sličnih slučajeva, ali je naglasio: “Nikada nisam vidio dječaka u takvoj situaciji… ostavljenog samog i napuštenog”.
“Postoji pritisak da se rodi dječak”
U okrugu Šahdžahanpur, gde je devojčica pronađena, tradicionalne rodne uloge imaju snažan uticaj. Prema popisu iz 2011. godine, na 1000 muškaraca dolazilo je 872 žena – što je veća neravnoteža od nacionalnog proseka. Aktivisti i meštani tvrde da je ta neravnoteža posledica kulturnih, ekonomskih i društvenih predrasuda koje sistematski potcenjuju djevojčice.
– Postoji pritisak da se rodi dječak. Žena se suočava s mnogo teškoća. Ne žele djevojčice, pa žene idu u hramove i obavljaju rituale da bi rodile dečaka – ispričala je 60-godišnja seljanka Nanhe Sing.
Sklonost sinovima ukorenjena je u patrijarhalnoj strukturi, gde se od dečaka očekuje da nastave porodičnu lozu i naslede imovinu. Djevojčice se, s druge strane, često doživljavaju kao finansijski teret, pre svega zbog tradicije miraza, iako je on zakonom zabranjen.
Zbog tog pritiska, neke žene se okreću ilegalnim medicinskim metodama kako bi saznale pol djeteta.
– Ako saznaju da je dječak, onda je u redu. Ako je djevojčica, onda je pobace – rekla je 28-godišnja Sapna Sing.
Nakon nekoliko dana borbe, preminula je
U bolnici su djevojčici dali ime Pari, što na hindiju znači “anđeo”. U početku se činilo da ima nade. “Čuda se dešavaju”, rekao je tada dr. Kumar.
Ali njeno stanje se ubrzo pogoršalo. Nekroza se proširila na lice i tjeme, disanje je postalo otežano, i morala je biti priključena na kiseonik. Sa dve nedjelje starosti, bila je teško pothranjena i teška manje od 1,7 kilograma.
Nakon nekoliko dana borbe, Pari je preminula. Policija još uvijek nije pronašla njene roditelje.
– Nisam imala riječi kada je preminula. Bilo je teško isključiti sve monitore i pustiti bebu. Mi smo bili njena porodica – rekla je Sarita Sing, glavna medicinska sestra.
“Izvadio sam je iz zemlje, ali se vratila u nju”
Indijska vlada je 2015. pokrenula kampanju “Spasite djevojčicu, obrazujte djevojčicu” kako bi se borila protiv rodne diskriminacije. Iako vlasti tvrde da je program doneo određene rezultate, kritičari ističu da se većina sredstava trošila na medijsku promociju, a ne na konkretne inicijative. Aktivistkinja Sunita Aralikar, koja je i sama preživjela pokušaj čedomorstva pre 70 godina, smatra da se malo toga promijenilo.
Medicinska sestra Sarita Sing dodaje: “Neki ljudi utope dijete… neki ga zakopaju u zemlju. Mnogi ljudi jednostavno ostave dijete u bolnicama. Ne vode djevojčicu ni kući”.
Za Šjama Babua, čoveka koji ju je pronašao, vijest o njenoj smrti bila je poražavajuća. Otac dve devojčice, nadao se da će je spasti i pratio je vesti o njoj. “Naježio sam se. Ovo je pogrešno”, rekao je. “Želio sam da je upoznam u budućnosti. Snažnu, odraslu, zdravu. Izvadio sam je iz zemlje – ali se vratila u nju”, prenosi Index.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.